[1] I mladi Samuel je služio Gospodu pod Elijevim nadzorom. No, Gospodnja riječ u tim vremenima bijaše rijetka; nije bilo vjerovjesničkih viđenja.
[2] A jednoga dana se desi ovo, Eli se odmarao na svome ležaju, a vid mu je već počeo slabiti, tako da više nije vidio.
[3] No, Gospodnja svjetiljka nije bila posve ugašena; a Samuel je spavao u Hramu Gospodnjem, gdje je bio Kovčeg Božiji.
[4] I Gospod zovne Samuela. A Samuel odgovori: „Tu sam!”
[5] Zatim otrči Eliju pa mu reče: „Evo me, zvao si me!” No, Eli mu odgovori: „Nisam te ja zvao, lezi i spavaj!” I on ode i ponovo zaspi.
[6] Tad ga Gospod ponovo pozove: „Samuele!” A Samuel ustane, ode Eliju pa mu reče: „Evo me, zvao si me!” A on odvrati: „Sine, nisam te zvao. Idi i lezi!”
[7] A Samuel još nije poznavao Gospoda, i Gospodnja riječ mu još ne bijaše objavljena.
[8] Tad Gospod po treći put pozove Samuela. I on ustane, ode do Elija i kaže: „Evo me, zvao si me!” Tad Eli shvati da je Gospod zvao dječaka.
[9] Tad Eli zapovijedi Samuelu: „Idi i lezi, kada te opet pozove, onda reci: ‘Govori Gospode, jer Tvoj sluga sluša!’” I Samuel ode i legne na svoje mjesto.
[10] Tad Gospod ponovo priđe i zovne ga kao i prije: „Samuele! Samuele!” A Samuel odgovori: „Govori Gospode, jer Tvoj sluga sluša!”
[11] Tad Gospod reče Samuelu: „Gle, hoću učiniti takvu stvar u Izraelu da će svima koji o njoj čuju uši zujati.
[12] U jednom danu ću izvršit Eliju sve ono što sam zaprijetio njegovoj kući; od početka do kraja!
[13] Poručio sam mu da ću njegovom domu zauvijek suditi zbog grijeha za koje je znao; jer njegovi sinovi na sebe navukoše prokletstvo, a on ih nije kaznio.
[14] Zato sam se zakleo Elijevom domu da će krivnja njegovog doma biti vječita, i da je neće iskupiti ni klanicama ili prinosnicama!”
[15] A Samuel je spavao do jutra; onda otvori vrata na Gospodnjem hramu. No, Samuel se plašio da Eliju prenese viđenje.
[16] Tad Eli pozove Samuela i reče: „Samuele, sine moj! Kakvu ti je riječ uputio? Nemoj ništa kriti!
[17] Neka ti Bog učini to i nadoda još više ako bilo šta zatajiš od onoga što je kazao!”
[18] I Samuel mu prenese sve što je Bog rekao, i ništa nije skrio. A Eli odvrati: „On je Gospod. Neka čini što Mu je volja!”
[19] A Samuel je odrastao i Gospod je bio uz njega, nije dopustio da ijedna Njegova riječ padne na zemlju.
[20] I cijeli je Izrael od Dana do Beer Šebe prepoznao da je Samuel zaista vjerovjesnik.
[21] A Gospod se i dalje ukazivao u Šilu; jer Gospod se Samuelu objavljivao u Šilu kroz riječ Gospodnju.