[1] Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju,
[2] I èetrdeset dana kuša ga ðavo, i ne jede ništa za to dana; i kad se oni navršiše, onda ogladnje,
[3] I reèe mu ðavo: ako si sin Božij, reci ovome kamenu da postane hljeb.
[4] I odgovori mu Isus govoreæi: u pismu stoji: neæe življeti èovjek o samom hljebu, nego o svakoj rijeèi Božijoj.
[5] I izvedavši ga ðavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuæu oka,
[6] I reèe mu ðavo: tebi æu dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoæu daæu je;
[7] Ti dakle ako se pokloniš preda mnom biæe sve tvoje.
[8] I odgovarajuæi Isus reèe mu: idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu, i njemu jedinome služi.
[9] I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i reèe mu: ako si sin Božij, skoèi odavde dolje;
[10] Jer u pismu stoji da æe anðelima svojijem zapovjediti za tebe da te saèuvaju,
[11] I uzeæe te na ruke da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
[12] I odgovarajuæi Isus reèe mu: kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega.
[13] I kad svrši ðavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme.
[14] I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju.
[15] I on uèaše po zbornicama njihovijem, i svi ga hvaljahu.
[16] I doðe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uðe po obièaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da èita.
[17] I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu naðe mjesto gdje bješe napisano:
[18] Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanðelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da æe se otpustiti, i slijepima da æe progledati; da otpustim sužnje;
[19] I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.
[20] I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj.
[21] I poèe im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima.
[22] I svi mu svjedoèahu, i divljahu se rijeèima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: nije li ovo sin Josifov?
[23] I reèe im: vi æete meni bez sumnje kazati ovu prièu: ljekaru! izlijeèi se sam; što smo èuli da si èinio u Kapernaumu uèini i ovdje na svojoj postojbini.
[24] Reèe pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini.
[25] A zaista vam kažem: mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji;
[26] I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici.
[27] I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jelisija; i nijedan se od njih ne oèisti do Neemana Sirijanina.
[28] I svi se u zbornici napuniše gnjeva kad èuše ovo.
[29] I ustavši istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo.
[30] Ali on proðe izmeðu njih, i otide.
[31] I doðe u Kapernaum grad Galilejski, i uèaše ih u subote.
[32] I èuðahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bješe silna.
[33] I u zbornici bješe èovjek u kome bješe neèisti duh ðavolski, i povika iza glasa
[34] Govoreæi: proði se, šta je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij.
[35] I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega. I oborivši ga ðavo na srijedu, iziðe iz njega, i nimalo mu ne naudi.
[36] I u sve uðe strah, i govorahu jedan drugome govoreæi: kakva je to rijeè, da vlašæu i silom zapovijeda neèistijem duhovima, i izlaze?
[37] I otide glas o njemu po svima okolnijem mjestima.
[38] Ustavši pak iz zbornice doðe u kuæu Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju.
[39] I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im.
[40] A kad zahoðaše sunce, svi koji imadijahu bolesnike od razliènijeh bolesti dovoðahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metaše ruke, i iscjeljivaše ih.
[41] A i ðavoli izlažahu iz mnogijeh vièuæi i govoreæi: ti si Hristos sin Božij. I zapreæivaše im da ne govore da znadu da je on Hristos.
[42] A kad nasta dan, iziðe i otide u pusto mjesto; i narod ga tražaše, i doðe k njemu, i zadržavahu ga da ne ide od njih.
[43] A on im reèe: i drugijem gradovima treba mi propovjediti jevanðelje o carstvu Božijemu; jer sam na to poslan.
[44] I propovijedaše po zbornicama Galilejskijem.