[1] Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
[2] I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
[3] A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
[4] I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati.
[5] I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
[6] I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
[7] A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;
[8] I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.
[9] A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo?
[10] A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe,
[11] I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?
[12] I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
[13] A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
[14] I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
[15] I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
[16] Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
[17] I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom;
[18] Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije.
[19] I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen.
[20] A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
[21] Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
[22] I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje!
[23] I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti.
[24] A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi.
[25] A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
[26] Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.
[27] Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga.
[28] A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.
[29] I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:
[30] Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
[31] Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu.
[32] A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju.
[33] A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi.
[34] A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ.
[35] I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.
[36] A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.
[37] Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.
[38] A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je.
[39] I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi.
[40] A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast.
[41] I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
[42] Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.
[43] A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
[44] I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.
[45] I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,
[46] I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
[47] Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.
[48] A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega?
[49] A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?
[50] I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho.
[51] A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.
[52] A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite?
[53] Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame.
[54] A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka.
[55] A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima.
[56] Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim.
[57] A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga.
[58] I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam.
[59] I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.
[60] A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
[61] I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput.
[62] I izišavši napolje plaka gorko.
[63] A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
[64] I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari?
[65] I druge mnoge hule govorahu na nj.
[66] I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud
[67] Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati.
[68] A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti.
[69] Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije.
[70] Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja.
[71] A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.