[1] I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu.
[2] I poèeše ga tužiti govoreæi: ovoga naðosmo da otpaðuje narod naš, i zabranjuje davati æesaru danak, i govori da je on Hristos car.
[3] A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš.
[4] A Pilat reèe glavarima sveštenièkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom èovjeku.
[5] A oni navaljivahu govoreæi: on buni ljude uèeæi po svoj Judeji poèevši od Galileje dovde.
[6] A Pilat èuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac?
[7] I razumjevši da je iz podruèja Irodova posla ga Irodu, koji takoðer bijaše u Jerusalimu onijeh dana.
[8] A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da æe vidjeti od njega kako èudo.
[9] I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori.
[10] A glavari sveštenièki i književnici stajahu, i jednako tužahu ga.
[11] A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuèe mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu.
[12] I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod meðu sobom; jer prije bijahu u zavadi.
[13] A Pilat sazvavši glavare sveštenièke i knezove i narod
[14] Reèe im: dovedoste mi ovoga èovjeka kao koji narod otpaðuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom èovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite;
[15] A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je uèinio što bi zasluživalo smrt.
[16] Daklem da ga izbijem pa da pustim.
[17] A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja.
[18] Ali narod sav povika govoreæi: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu;
[19] Koji bijaše baèen u tamnicu za nekakvu bunu uèinjenu u gradu i za krv.
[20] A Pilat opet reèe da bi on htio pustiti Isusa.
[21] A oni vikahu govoreæi: raspni ga, raspni.
[22] A on im treæi put reèe: kakvo je dakle on zlo uèinio? ja ništa na njemu ne naðoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.
[23] A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara sveštenièkijeh.
[24] I Pilat presudi da bude kao što oni ištu.
[25] I pusti onoga što iskahu, koji bješe baèen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju.
[26] I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iðaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom.
[27] A za njim iðaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim.
[28] A Isus obazrevši se na njih reèe: kæeri Jerusalimske! ne plaèite za mnom, nego plaèite za sobom i za djecom svojom.
[29] Jer gle, idu dani u koje æe se reæi: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše.
[30] Tada æe poèeti govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas.
[31] Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta æe biti od suha?
[32] Voðahu pak i druga dva zloèinca da pogube s njim.
[33] I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.
[34] A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke.
[35] I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreæi: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij.
[36] A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,
[37] I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.
[38] A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski.
[39] A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.
[40] A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako?
[41] I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio.
[42] I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje.
[43] I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju.
[44] A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga.
[45] I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola.
[46] I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.
[47] A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovaj èovjek bješe pravednik.
[48] I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje.
[49] A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo.
[50] I gle, èovjek, po imenu Josif, savjetnik, èovjek dobar i pravedan,
[51] On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam èekaše carstva Božijega,
[52] On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo.
[53] I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isjeèen, u kome niko ne bijaše nikad metnut.
[54] I dan bijaše petak, i subota osvitaše.
[55] A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu.
[56] Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.