[1] Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama,
[2] Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše:
[3] Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile,
[4] Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio.
[5] U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta.
[6] A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.
[7] I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari.
[8] I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,
[9] Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi.
[10] I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja.
[11] A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.
[12] I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj.
[13] A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.
[14] I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju.
[15] Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;
[16] I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;
[17] I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
[18] I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.
[19] I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
[20] I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.
[21] I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi.
[22] A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.
[23] I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.
[24] A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:
[25] Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.
[26] A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret
[27] K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.
[28] I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.
[29] A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?
[30] I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.
[31] I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.
[32] On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;
[33] I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja.
[34] A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?
[35] I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.
[36] I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.
[37] Jer u Boga sve je moguæe što reèe.
[38] A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.
[39] A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
[40] I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.
[41] I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
[42] I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
[43] I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?
[44] Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
[45] I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.
[46] I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;
[47] I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
[48] Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;
[49] Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;
[50] I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.
[51] Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.
[52] Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.
[53] Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.
[54] Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;
[55] Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka.
[56] Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.
[57] A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.
[58] I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
[59] I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.
[60] I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.
[61] I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.
[62] I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.
[63] I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.
[64] I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.
[65] I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.
[66] I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.
[67] I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:
[68] Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,
[69] I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,
[70] Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka
[71] Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;
[72] Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,
[73] Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati
[74] Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,
[75] I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.
[76] I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put;
[77] Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh,
[78] Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine;
[79] Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.
[80] A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.