[1] U petnaestoj godini vladanja æesara Tiverija, kad bješe Pontije Pilat sudija u Judeji, i Irod èetverovlasnik u Galileji, a Filip brat njegov èetverovlasnik u Itureji i u Trahonitskoj, i Lisanija èetverovlasnik u Avilini,
[2] Za poglavara sveštenièkijeh Ane i Kajafe, reèe Bog Jovanu sinu Zarijnu u pustinji,
[3] I doðe u svu okolinu Jordansku propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha;
[4] Kao što je napisano u knjizi rijeèi proroka Isaije koji govori: glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove;
[5] Sve doline neka se ispune, i sve gore i bregovi neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo, i hrapavi putovi neka budu glatki;
[6] I svako æe tijelo vidjeti spasenije Božije.
[7] Jovan pak govoraše ljudima koji izlažahu da ih krsti: porodi aspidini! ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide?
[8] Rodite dakle rodove dostojne pokajanja, i ne govorite u sebi: oca imamo Avraama; jer vam kažem da Bog može i od ovoga kamenja podignuti djecu Avraamu.
[9] Jer veæ i sjekira stoji drvetu kod korijena; i svako drvo koje dobra roda ne raða sijeèe se i u oganj se baca.
[10] I pitahu ga ljudi govoreæi: šta æemo dakle èiniti?
[11] On pak odgovarajuæi reèe im: koji ima dvije haljine neka da jednu onome koji nema; i ko ima hrane neka èini tako.
[12] Doðoše pak i carinici da ih krsti, i rekoše mu: uèitelju! šta æemo èiniti?
[13] A on im reèe: ne ištite više nego što vam je reèeno.
[14] Pitahu ga pak i vojnici govoreæi: a mi šta æemo èiniti? I reèe im: nikome da ne èinite sile niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom.
[15] A kad narod bješe u sumnji i pomišljahu svi u srcima svojijem za Jovana: da nije on Hristos?
[16] Odgovaraše Jovan svima govoreæi: ja vas krstim vodom; ali ide za mnom jaèi od mene, kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj; on æe vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.
[17] On ima lopatu u ruci svojoj, i oèistiæe gumno svoje, i skupiæe pšenicu svoju, a pljevu æe sažeæi ognjem vjeènijem.
[18] I drugo mnogo koješta javlja narodu i napominja.
[19] Iroda pak èetverovlasnika koraše Jovan za Irodijadu, ženu brata njegova, i za sva zla što uèini Irod;
[20] I svrh svega uèini i to te zatvori Jovana u tamnicu.
[21] A kad se krsti sav narod, i Isus pošto se krsti i moljaše se Bogu, otvori se nebo,
[22] I siðe na nj Duh sveti u tjelesnome obliku kao golub, i èu se glas s neba govoreæi: ti si sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji.
[23] I taj Isus imaše oko trideset godina kad poèe; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijna,
[24] Sina Matatova, sina Levijna, sina Melhijna, sina Janejeva, sina Josifova,
[25] Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslijna, sina Nangejeva,
[26] Sina Maatova, sina Matatijna, sina Semejina, sina Josifova, sina Judina,
[27] Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovavelova, sina Salatiilova, sina Nirijna,
[28] Sina Melhijna, sina Adijna, sina Kosamova, sina Irova,
[29] Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijna,
[30] Sina Simeunova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Eliakimova,
[31] Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova,
[32] Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salmonova, sina Naasonova,
[33] Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Esromova, sina Faresova, sina Judina,
[34] Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avraamova, sina Tarina, sina Nahorova,
[35] Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Salina,
[36] Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova,
[37] Sina Matusalina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova,
[38] Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega.