[1] U to vrijeme pak iziðe zapovijest od æesara Avgusta da se prepiše sav svijet.
[2] Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom.
[3] I poðoše svi da se prepišu svaki u svoj grad.
[4] Tada poðe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova,
[5] Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna.
[6] I kad onamo bijahu, doðe vrijeme da ona rodi.
[7] I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.
[8] I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahu noænu stražu kod stada svojega.
[9] I gle, anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.
[10] I reèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja æe biti svemu narodu.
[11] Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.
[12] I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima.
[13] I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi:
[14] Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja.
[15] I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.
[16] I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima.
[17] A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete.
[18] I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri.
[19] A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu.
[20] I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano.
[21] I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.
[22] I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda,
[23] Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;)
[24] I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa.
[25] I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu.
[26] I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.
[27] I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju,
[28] I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe:
[29] Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj;
[30] Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje,
[31] Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,
[32] Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.
[33] I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega.
[34] I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti
[35] A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca.
[36] I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega,
[37] I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama.
[38] I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu.
[39] I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.
[40] A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu.
[41] I roditelji njegovi iðahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe.
[42] I kad mu bi dvanaest godina, doðoše oni u Jerusalim po obièaju praznika;
[43] I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;
[44] Nego misleæi da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.
[45] I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže.
[46] I poslije tri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih,
[47] I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima.
[48] I vidjevši ga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu: sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te.
[49] I reèe im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?
[50] I oni ne razumješe rijeèi što im reèe.
[51] I siðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèi ove u srcu svojemu.
[52] I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.