[1] A potom izabra Gospod i drugijeh sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda šæaše sam doæi.
[2] A reèe im: žetva je dakle velika a poslenika malo; nego se molite gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.
[3] Idite; eto ja vas šaljem kao jaganjce meðu vukove.
[4] Ne nosite kese ni torbe ni obuæe, i nikoga ne pozdravljajte na putu.
[5] U koju god kuæu uðete najprije govorite: mir kuæi ovoj.
[6] I ako dakle bude ondje sin mira, ostaæe na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiæe se k vama.
[7] A u onoj kuæi budite, i jedite i pijte što u njih ima; jer je poslenik dostojan svoje plate; ne prelazite iz kuæe u kuæu.
[8] I u koji god grad doðete i prime vas, jedite što se donese pred vas.
[9] I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: približi se k vama carstvo Božije.
[10] I u koji god grad doðete i ne prime vas, izišavši na ulice njegove recite:
[11] I prah od grada vašega koji je prionuo za nas otresamo vam; ali ovo znajte da se približi k vama carstvo Božije.
[12] Kažem vam da æe Sodomu biti lakše u onaj dan negoli gradu onome.
[13] Teško tebi, Horazine! teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i u Sidonu bila èudesa što su bila u vama, davno bi se u vreæi i u pepelu sjedeæi pokajali.
[14] Ali Tiru i Sidonu biæe lakše na sudu nego vama.
[15] I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla æeš propasti.
[16] Ko vas sluša mene sluša; i ko se vas odrièe mene se odrièe; a ko se mene odrièe, odrièe se onoga koji je mene poslao.
[17] Vratiše se pak sedamdesetorica s radosti govoreæi: Gospode! i ðavoli nam se pokoravaju u ime tvoje.
[18] A on im reèe: ja vidjeh sotonu gdje spade s neba kao munja.
[19] Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neæe nauditi.
[20] Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima.
[21] U taj èas obradova se Isus u duhu i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja.
[22] I okrenuvši se k uèenicima reèe: sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina, i ako sin hoæe kome kazati.
[23] I okrenuvši se k uèenicima nasamo reèe: blago oèima koje vide što vi vidite.
[24] Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše.
[25] I gle, ustade jedan zakonik i kušajuæi ga reèe: uèitelju! šta æu èiniti da dobijem život vjeèni?
[26] A on mu reèe: šta je napisano u zakonu? kako èitaš?
[27] A on odgovarajuæi reèe: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i bližnjega svojega kao samoga sebe.
[28] Reèe mu pak: pravo si odgovorio; to èini i biæeš živ.
[29] A on šæadijaše da se opravda, pa reèe Isusu: a ko je bližnji moj?
[30] A Isus odgovarajuæi reèe: jedan èovjek silažaše iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše hajduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše, ostavivši ga pola mrtva.
[31] A iznenada silažaše onijem putem nekakav sveštenik, i vidjevši ga proðe.
[32] A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevši ga proðe.
[33] A Samarjanin nekakav prolazeæi doðe nad njega, i vidjevši ga sažali mu se;
[34] I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse dovede u gostionicu, i ustade oko njega.
[35] I sjutradan polazeæi izvadi dva groša te dade krèmaru, i reèe mu: gledaj ga, i što više potrošiš ja æu ti platiti kad se vratim.
[36] Šta misliš dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome što su ga bili uhvatili hajduci?
[37] A on reèe: onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu reèe: idi, i ti èini tako.
[38] A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu.
[39] I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu.
[40] A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože.
[41] A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo,
[42] A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje.