[1] I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj,
[2] I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinièki, i bješe bogat,
[3] I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta;
[4] I potrèavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proæi.
[5] I kad doðe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi.
[6] I siðe brzo; i primi ga radujuæi se.
[7] I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu.
[8] A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro.
[9] A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov.
[10] Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno.
[11] A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije.
[12] Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.
[13] Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim.
[14] I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama.
[15] I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.
[16] Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.
[17] I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.
[18] I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.
[19] A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova.
[20] I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao.
[21] Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.
[22] A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao:
[23] Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
[24] I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
[25] I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.
[26] A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima.
[27] A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.
[28] I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim.
[29] I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh
[30] Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
[31] I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba.
[32] A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza.
[33] A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare?
[34] A oni rekoše: ono Gospodu treba.
[35] I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.
[36] A kad iðaše, prostirahu haljine svoje po putu.
[37] A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli,
[38] Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!
[39] I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem.
[40] I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati.
[41] I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim
[42] Govoreæi: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oèiju tvojijeh.
[43] Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana;
[44] I razbiæe tebe i djecu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohoðen.
[45] I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu,
[46] Govoreæi im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku.
[47] I uèaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube.
[48] I ne nalažahu šta bi mu uèinili; jer sav narod iðaše za njim, i slušahu ga.