[1] A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;
[2] Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.
[3] Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.
[4] I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu.
[5] I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere.
[6] A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.
[7] Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?
[8] Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?
[9] Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.
[10] Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo što smo bili dužni èiniti.
[11] I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje.
[12] I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,
[13] I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas.
[14] I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se.
[15] A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa,
[16] I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.
[17] A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?
[18] Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin?
[19] I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.
[20] A kad ga upitaše fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi;
[21] Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.
[22] A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti.
[23] I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite.
[24] Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan.
[25] Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga.
[26] I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega:
[27] Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve.
[28] Tako kao što bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu;
[29] A u dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.
[30] Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti sin èovjeèij.
[31] U onaj dan koji se desi na krovu a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag.
[32] Opominjite se žene Lotove.
[33] Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je.
[34] Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednome odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti;
[35] Dvije æe mljeti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti;
[36] Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti.
[37] I odgovarajuæi rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reèe: gdje je strvina onamo æe se i orlovi skupiti.