[1] Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meæu priloge svoje u haznu Božiju;
[2] A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte;
[3] I reèe: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju:
[4] Jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše.
[5] I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reèe:
[6] Doæi æe dani u koje od svega što vidite neæe ostati ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti.
[7] Zapitaše ga pak govoreæi: uèitelju! a kad æe to biti? i kakav je znak kad æe se to dogoditi?
[8] A on reèe: èuvajte se da vas ne prevare, jer æe mnogi doæi na ime moje govoreæi: ja sam, i vrijeme se približi. Ne idite dakle za njima.
[9] A kad èujete ratove i bune, ne plašite se; jer to sve treba najprije da bude; ali još nije tada pošljedak.
[10] Tada im reèe: ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo;
[11] I zemlja æe se tresti vrlo po svijetu, i biæe gladi i pomori i strahote i veliki znaci biæe na nebu.
[12] A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi.
[13] A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo.
[14] Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati:
[15] Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici.
[16] A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas.
[17] I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi.
[18] I dlaka s glave vaše neæe poginuti.
[19] Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.
[20] A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti.
[21] Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega:
[22] Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano.
[23] Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer æe biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu.
[24] I pašæe od oštrica maèa, i odvešæe se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim æe gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca.
[25] I biæe znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova.
[26] Ljudi æe umirati od straha i od èekanja onoga što ide na zemlju; jer æe se i sile nebeske pokrenuti.
[27] I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.
[28] A kad se poène ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše.
[29] I kaza im prièu: gledajte na smokvu i na sva drveta;
[30] Kad vidite da veæ potjeraju, sami znate da je blizu ljeto.
[31] Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije.
[32] Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude.
[33] Nebo i zemlja proæi æe, a rijeèi moje neæe proæi.
[34] Ali se èuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne doðe iznenada.
[35] Jer æe doæi kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji.
[36] Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteæi od svega ovoga što æe se zbiti, i stati pred sinom èovjeèijim.
[37] I danju uèaše u crkvi, a noæu izlažaše i noæivaše na gori koja se zove Maslinska.
[38] I sav narod dolažaše izjutra k njemu u crkvu da ga slušaju.