[1] U poèetku bješe rijeè, i rijeè bješe u Boga, i Bog bješe rijeè.
[2] Ona bješe u poèetku u Boga.
[3] Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.
[4] U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima.
[5] I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.
[6] Posla Bog èovjeka po imenu Jovana.
[7] Ovaj doðe za svjedoèanstvo da svjedoèi za vidjelo da svi vjeruju kroza nj.
[8] On ne bješe vidjelo, nego da svjedoèi za vidjelo.
[9] Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga èovjeka koji dolazi na svijet.
[10] Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna.
[11] K svojima doðe, i svoji ga ne primiše.
[12] A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,
[13] Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.
[14] I rijeè postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca.
[15] Jovan svjedoèi za njega i vièe govoreæi: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe.
[16] I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaæu.
[17] Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.
[18] Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naruèju oèinom, on ga javi.
[19] I ovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti?
[20] I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos.
[21] I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam.
[22] A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?
[23] Reèe: ja sam glas onoga što vièe u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok.
[24] I bijahu poslanici od fariseja,
[25] I zapitaše ga govoreæi mu: zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?
[26] Odgovori im Jovan govoreæi: ja kršæavam vodom, a meðu vama stoji koga vi ne znate.
[27] On je onaj što æe doæi za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj.
[28] Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše.
[29] A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.
[30] Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.
[31] I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom.
[32] I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.
[33] I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem.
[34] I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.
[35] A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh,
[36] I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije.
[37] I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.
[38] A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju) gdje stojiš?
[39] I reèe im: doðite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata.
[40] A jedan od dvojice koji èuše od Jovana i iðahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra;
[41] On naðe najprije brata svojega Simona, i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, koje znaèi Hristos.
[42] I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: ti si Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, koje znaèi Petar.
[43] A sjutradan namisli iziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu: hajde za mnom.
[44] A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova.
[45] Filip naðe Natanaila, i reèe mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.
[46] I reèe mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reèe mu Filip: doði i vidi.
[47] A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva.
[48] Reèe mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reèe mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom.
[49] Odgovori Natanailo i reèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.
[50] Odgovori Isus i reèe mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjeæeš više od ovoga.
[51] I reèe mu: zaista, zaista vam kažem: otsele æete vidjeti nebo otvoreno i anðele Božije gdje se penju i silaze k sinu èovjeèijemu.