[1] Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk;
[2] A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama:
[3] Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;
[4] I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
[5] A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega.
[6] Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.
[7] Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.
[8] Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.
[9] Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi.
[10] Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje.
[11] Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,
[12] A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;
[13] A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
[14] Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.
[15] Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.
[16] I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.
[17] Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.
[18] Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.
[19] Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi.
[20] Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate?
[21] Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati?
[22] A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.
[23] I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu.
[24] A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno.
[25] Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me.
[26] Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah.
[27] Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.
[28] I ja æu im dati život vjeèni, i nikad neæe izginuti, i niko ih neæe oteti iz ruke moje.
[29] Otac moj koji mi ih dade veæi je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega.
[30] Ja i otac jedno smo.
[31] A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju.
[32] Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me?
[33] Odgovoriše mu Jevreji govoreæi: za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, èovjek buduæi, gradiš se Bog.
[34] Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste?
[35] Ako one nazva bogovima kojima rijeè Božija bi, i pismo se ne može pokvariti;
[36] Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij?
[37] Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi.
[38] Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu.
[39] Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmaèe iz ruku.
[40] I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršæavaše; i osta ondje.
[41] I mnogi doðoše k njemu i govorahu: Jovan ne uèini nijednoga èuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe.
[42] I mnogi vjerovaše ga ondje.