[1] A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba.
[2] Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše.
[3] A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu.
[4] Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu.
[5] I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe.
[6] Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže,
[7] I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
[8] Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova.
[9] Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh.
[10] Onda otidoše opet uèenici doma.
[11] A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob,
[12] I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.
[13] I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše.
[14] I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus.
[15] Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti.
[16] Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju.
[17] Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu.
[18] A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.
[19] A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam.
[20] I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda.
[21] A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas.
[22] I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti.
[23] Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se.
[24] A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus.
[25] A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati.
[26] I poslije osam dana opet bijahu uèenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doðe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade meðu njima i reèe: mir vam.
[27] Potom reèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.
[28] I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj.
[29] Isus mu reèe: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
[30] A i mnoga druga èudesa uèini Isus pred uèenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
[31] A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujuæi imate život u ime njegovo.