[1] I u treæi dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.
[2] A pozvan bješe i Isus i uèenici njegovi na svadbu.
[3] I kad nesta vina, reèe mati Isusova njemu: nemaju vina.
[4] Isus joj reèe: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj èas.
[5] Reèe mati njegova slugama: što god vam reèe uèinite.
[6] A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po obièaju Jevrejskoga èišæenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra.
[7] Reèe im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha.
[8] I reèe im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše.
[9] A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu zovnu kum ženika,
[10] I reèe mu: svaki èovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rðavije; a ti si èuvao dobro vino doslije.
[11] Ovo uèini Isus poèetak èudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i uèenici njegovi vjerovaše ga.
[12] Potom siðe u Kapernaum, on i mati njegova, i braæa njegova, i uèenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana.
[13] I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim.
[14] I naðe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu.
[15] I naèinivši biè od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjaèima prosu novce i stolove ispremeta;
[16] I reèe onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne èinite od doma oca mojega doma trgovaèkoga.
[17] A uèenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjede me.
[18] A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš èiniti?
[19] Isus odgovori i reèe im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana æu je podignuti.
[20] A Jevreji rekoše: èetrdeset i šest godina graðena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš?
[21] A on govoraše za crkvu tijela svojega.
[22] A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se uèenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i rijeèi koju reèe Isus.
[23] A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videæi èudesa njegova koja èinjaše.
[24] Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše,
[25] I ne trebaše mu da ko svjedoèi za èovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u èovjeku.