[1] A pred praznik pashe, znajuæi Isus da mu doðe èas da prijeðe iz ovoga svijeta k ocu, kako je ljubio svoje koji bijahu na svijetu, do kraja ih ljubi.
[2] I po veèeri kad veæ ðavo bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskome da ga izda,
[3] Znajuæi Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od Boga iziðe, i k Bogu ide,
[4] Ustade od veèere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže;
[5] Potom usu vodu u umivaonicu, i poèe prati noge uèenicima i otirati ubrusom kojijem bješe zapregnut.
[6] Onda doðe k Simonu Petru, i on mu reèe: Gospode! zar ti moje noge da opereš?
[7] Isus odgovori i reèe mu: što ja èinim ti sad ne znaš, ali æeš poslije doznati.
[8] Reèe mu Petar: nikad ti neæeš oprati mojijeh nogu. Isus mu odgovori: ako te ne operem nemaš dijela sa mnom.
[9] Reèe mu Simon Petar: Gospode! ne samo noge moje, nego i ruke i glavu.
[10] Isus mu reèe: opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav èist; i vi ste èisti, ali ne svi.
[11] Jer znadijaše izdajnika svojega, zato reèe: nijeste svi èisti.
[12] A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sjedavši opet za trpezu reèe im: znate li što ja uèinih vama?
[13] Vi zovete mene uèiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam.
[14] Kad dakle ja oprah vama noge Gospod i uèitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge.
[15] Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako èinite kao što ja vama uèinih.
[16] Zaista, zaista vam kažem: nije sluga veæi od gospodara svojega, niti je poslanik veæi od onoga koji ga je poslao.
[17] Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete.
[18] Ne govorim za sve vas, jer ja znam koje izbrah; nego da se zbude pismo: koji sa mnom hljeb jede podiže petu svoju na me.
[19] Sad vam kažem prije nego se zbude, da, kad se zbude, vjerujete da sam ja.
[20] Zaista, zaista vam kažem: koji prima onoga koga pošljem mene prima; a ko prima mene prima onoga koji me posla.
[21] Rekavši ovo Isus posta žalostan u duhu, i posvjedoèi i reèe: zaista, zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me.
[22] Onda se uèenici zgledahu meðu sobom, i èuðahu se za koga govori.
[23] A jedan od uèenika njegovijeh, kojega Isus ljubljaše, sjeðaše za trpezom na krilu Isusovu.
[24] Onda namaže na njega Simon Petar da zapita ko bi to bio za koga govori.
[25] A on leže na prsi Isusove i reèe mu: Gospode! ko je to?
[26] Isus odgovori: onaj je kome ja umoèivši zalogaj dam. I umoèivši zalogaj dade Judi Simonovu Iskariotskome.
[27] I po zalogaju tada uðe u njega sotona. Onda mu reèe Isus: šta èiniš èini brže.
[28] A ovo ne razumje niko od onijeh što sjeðahu za trpezom zašto mu reèe.
[29] A neki mišljahu, buduæi da u Jude bješe kesa, da mu Isus reèe: kupi što treba za praznik; ili da da što siromašnima.
[30] A on uzevši zalogaj odmah iziðe; a bješe noæ.
[31] Kad on iziðe, onda Isus reèe: sad se proslavi sin èovjeèij, i Bog se proslavi u njemu.
[32] Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog æe njega proslaviti u sebi, i odmah æe ga proslaviti.
[33] Djeèice! još sam malo s vama; tražiæete me, i kao što rekoh Judejcima: kuda ja idem vi ne možete doæi, i vama govorim sad.
[34] Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite meðu sobom.
[35] Po tom æe svi poznati da ste moji uèenici ako uzimate ljubav meðu sobom.
[36] Reèe mu Simon Petar: Gospode! kuda ideš? Isus mu odgovori: kuda ja idem ne možeš sad iæi za mnom, ali æeš poslije poæi za mnom.
[37] Petar mu reèe: Gospode! zašto sad ne mogu iæi za tobom? dušu æu svoju položiti za te.
[38] Odgovori mu Isus: dušu li æeš svoju položiti za me? Zaista, zaista ti kažem: neæe pijetao zapjevati dok me se triput ne odreèeš.