[1] Potom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade.
[2] I za njim iðaše mnoštvo naroda, jer viðahu èudesa njegova koja èinjaše na bolesnicima.
[3] A Isus iziðe na goru, i ondje sjeðaše s uèenicima svojijem.
[4] A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski.
[5] Podignuvši dakle Isus oèi, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reèe Filipu: gdje æemo kupiti hljeba da ovi jedu?
[6] A ovo govoraše kušajuæi ga, jer sam znadijaše šta æe èiniti.
[7] Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.
[8] Reèe mu jedan od uèenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra:
[9] Ovdje ima jedno momèe koje ima pet hljebova jeèmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!
[10] A Isus reèe: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada.
[11] A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade uèenicima, a uèenici onima koji bijahu posaðeni; tako i od riba koliko htješe.
[12] I kad se nasitiše, reèe uèenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.
[13] I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova jeèmenijeh što preteèe iza onijeh što su jeli.
[14] A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da doðe na svijet.
[15] A kad razumje Isus da hoæe da doðu da ga uhvate i da ga uèine carem, otide opet u goru sam.
[16] A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovi na more,
[17] I uðoše u laðu, i poðoše preko mora u Kapernaum. I veæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima.
[18] A more se podizaše od velikoga vjetra.
[19] Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do laðe, i uplašiše se.
[20] A on im reèe: ja sam; ne bojte se.
[21] Onda ga s radošæu uzeše u laðu; i odmah laða bi na zemlji u koju iðahu.
[22] Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da laðe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uðoše uèenici njegovi, i da ne uðe Isus s uèenicima svojijem u laðu nego sami uèenici njegovi otidoše,
[23] A druge laðe iz Tiverijade doðoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,
[24] Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe, i doðoše u Kapernaum da traže Isusa.
[25] I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?
[26] Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se.
[27] Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog.
[28] A oni mu rekoše: šta æemo èiniti da radimo djela Božija?
[29] Odgovori Isus i reèe im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla.
[30] A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti?
[31] Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.
[32] Tada im reèe Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba;
[33] Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.
[34] Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb.
[35] A Isus im reèe: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neæe ogladnjeti, i koji mene vjeruje neæe nikad ožednjeti.
[36] Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete.
[37] Sve što meni daje otac k meni æe doæi; i koji dolazi k meni neæu ga istjerati napolje.
[38] Jer siðoh s neba ne da èinim volju svoju, nego volju oca koji me posla.
[39] A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan.
[40] A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vjeèni; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
[41] Tada vikahu Jevreji na njega što reèe: ja sam hljeb koji siðe s neba.
[42] I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siðoh s neba?
[43] Onda Isus odgovori i reèe im: ne vièite meðu sobom.
[44] Niko ne može doæi k meni ako ga ne dovuèe otac koji me posla; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
[45] U prorocima stoji napisano: i biæe svi nauèeni od Boga. Svaki koji èuje od oca i nauèi, doæi æe k meni.
[46] Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca.
[47] Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vjeèni.
[48] Ja sam hljeb života.
[49] Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.
[50] Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.
[51] Ja sam hljeb živi koji siðe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeæe vavijek; i hljeb koji æu ja dati tijelo je moje, koje æu dati za život svijeta.
[52] A Jevreji se prepirahu meðu sobom govoreæi: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?
[53] A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina èovjeèijega i ne pijete krvi njegove, neæete imati života u sebi.
[54] Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vjeèni, i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan:
[55] Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piæe.
[56] Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.
[57] Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on æe življeti mene radi.
[58] Ovo je hljeb koji siðe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeæe vavijek.
[59] Ovo reèe u zbornici kad uèaše u Kapernaumu.
[60] Tada mnogi od uèenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati?
[61] A Isus znajuæi u sebi da uèenici njegovi vièu na to, reèe im: zar vas ovo sablažnjava?
[62] A kad vidite sina èovjeèijega da odlazi gore gdje je prije bio?
[63] Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Rijeèi koje vam ja rekoh duh su i život su.
[64] Ali imaju neki meðu vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od poèetka koji su što ne vjeruju, i ko æe ga izdati.
[65] I reèe: zato vam rekoh da niko ne može doæi k meni ako mu ne bude dano od oca mojega.
[66] Od tada mnogi od uèenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iðahu s njim.
[67] A Isus reèe dvanaestorici: da neæete i vi otiæi?
[68] Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome æemo iæi? Ti imaš rijeèi vjeènoga života.
[69] I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.
[70] Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas ðavo?
[71] A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šæaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.