[1] I prolazeæi vidje èovjeka slijepa od roðenja.
[2] I zapitaše ga uèenici njegovi govoreæi: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep?
[3] Isus odgovori: ni on sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu.
[4] Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doæi æe noæ kad niko ne može raditi.
[5] Dok sam na svijetu vidjelo sam svijetu.
[6] Rekavši ovo pljunu na zemlju i naèini kao od pljuvanke, i pomaza kalom oèi slijepome,
[7] I reèe: idi umij se u banji Siloamskoj koje znaèi poslan). Otide dakle i umi se, i doðe gledajuæi.
[8] A susjedi i koji ga bijahu vidjeli prije da bješe slijep govorahu: nije li ovo onaj što sjeðaše i prošaše?
[9] Jedni govorahu: on je; a drugi: nalik je na nj. A on govoraše: ja sam.
[10] Tada mu govorahu: kako ti se otvoriše oèi?
[11] On odgovori i reèe: èovjek koji se zove Isus naèini kao, i pomaza oèi moje, i reèe mi: idi u banju Siloamsku i umij se. A kad otidoh i umih se, progledah.
[12] Tada mu rekoše: gdje je on? Reèe: ne znam.
[13] Tada ga povedoše k farisejima, onoga što bješe nekad slijep.
[14] A bješe subota kad naèini Isus kao i otvori mu oèi.
[15] Tada ga opet pitahu i fariseji kako progleda. A on im reèe: kao metnu mi na oèi, i umih se, i vidim.
[16] Tada govorahu neki od fariseja: nije ovaj èovjek od Boga, jer ne svetkuje subote. Drugi govorahu: kako može èovjek grješan takova èudesa èiniti? I posta raspra meðu njima.
[17] Rekoše dakle opet slijepcu: šta veliš ti za njega što ti otvori oèi tvoje? A on reèe: prorok je.
[18] Tada Jevreji ne vjerovaše za njega da bješe slijep i progleda, dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao,
[19] I zapitaše ih govoreæi: je li ovo vaš sin za koga vi govorite da se rodi slijep? kako dakle sad vidi?
[20] A roditelji njegovi odgovoriše im i rekoše: znamo da je ovo sin naš i da se rodi slijep;
[21] A kako sad vidi ne znamo; ili ko mu otvori oèi mi ne znamo; on je veliki, pitajte njega neka sam kaže za sebe.
[22] Ovo rekoše roditelji njegovi, jer se bojahu Jevreja; jer se Jevreji bijahu dogovorili da bude odluèen od zbornice ko ga prizna za Hrista.
[23] Zato rekoše roditelji njegovi: on je veliki, pitajte njega.
[24] Tada po drugi put dozvaše èovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu: podaj Bogu slavu; mi znamo da je èovjek ovaj grješan.
[25] A on odgovori i reèe: je li grješan ne znam; samo znam da ja bijah slijep, a sad vidim.
[26] Tada mu opet rekoše: šta ti uèini? kako otvori oèi tvoje?
[27] Odgovori im: ja vam veæ kazah, i ne slušaste; šta æete opet slušati? Veæ ako i vi hoæete uèenici njegovi da budete?
[28] A oni ga ukoriše, i rekoše mu: ti si uèenik njegov, a mi smo uèenici Mojsijevi.
[29] Mi znamo da s Mojsijem govori Bog; a ovoga ne znamo otkuda je.
[30] Èovjek odgovori i reèe im: to i jest za èudo, što vi ne znate otkuda je a on otvori oèi moje.
[31] A znamo da Bog ne sluša grješnika; nego ako ko poštuje Boga i volju njegovu tvori onoga sluša.
[32] Otkako je svijeta nije èuveno da ko otvori oèi roðenom slijepcu.
[33] Kad on ne bi bio od Boga ne bi mogao ništa èiniti.
[34] Odgovoriše i rekoše mu: ti si se rodio sav u grijesima, pa zar ti nas da uèiš? I istjeraše ga napolje.
[35] Èu Isus da ga istjeraše napolje; i našavši ga reèe mu: vjeruješ li ti sina Božijega?
[36] On odgovori i reèe: a koje je, Gospode, da ga vjerujem?
[37] A Isus mu reèe: i vidio si ga, i koji govori s tobom on je.
[38] A on reèe: vjerujem, Gospode! I pokloni mu se.
[39] I reèe Isus: ja doðoh na sud na ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi.
[40] I èuše ovo neki od fariseja koji bijahu s njim, i rekoše mu: eda li smo i mi slijepi?
[41] Reèe im Isus: kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha, a sad govorite da vidite, tako vaš grijeh ostaje.