[1] Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga.
[2] I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu,
[3] I govorahu: zdravo, care Judejski! i bijahu ga po obrazima.
[4] Onda Pilat iziðe opet napolje, i reèe im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.
[5] A Isus iziðe napolje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reèe im Pilat: evo èovjeka!
[6] A kad ga vidješe glavari sveštenièki i momci, povikaše govoreæi: raspni ga, raspni. Pilat im reèe: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
[7] Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer naèini sebe sinom Božijim.
[8] Kad dakle Pilat èu ovu rijeè, poboja se veæma.
[9] I opet uðe u sudnicu, i reèe Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.
[10] A Pilat mu reèe: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?
[11] Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veæi grijeh koji me predade tebi.
[12] Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreæi: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj æesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se æesaru.
[13] Pilat dakle èuvši ovu rijeè izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata.
[14] A bješe petak uoèi pashe oko šestoga sahata; i Pilat reèe Jevrejima: evo car vaš.
[15] A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reèe: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenièki: mi nemamo cara osim æesara.
[16] Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše.
[17] I noseæi krst svoj iziðe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota.
[18] Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi.
[19] Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazareæanin car Judejski.
[20] I onaj natpis èitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grèki, Latinski.
[21] A Jevrejski glavari sveštenièki govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reèe: ja sam car Judejski.
[22] Pilat odgovori: što pisah pisah.
[23] A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i naèiniše èetiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna.
[24] Onda rekoše meðu sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome æe dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako uèiniše.
[25] A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.
[26] A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina!
[27] Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi.
[28] Potom znajuæi Isus da se veæ sve svrši, da se zbude pismo reèe: žedan sam.
[29] Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunðer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.
[30] A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh.
[31] A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.
[32] Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.
[33] A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni;
[34] Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda.
[35] I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.
[36] Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.
[37] I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše.
[38] A potom Josif iz Arimateje, koji bješe uèenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda doðe i uze tijelo Isusovo.
[39] A doðe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noæu, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.
[40] I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je obièaj u Jevreja da ukopavaju.
[41] A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut.
[42] Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa.