[1] Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
[2] A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)
[3] Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
[4] A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
[5] A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
[6] A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
[7] A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju.
[8] Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo?
[9] Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;
[10] A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu.
[11] Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
[12] Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe.
[13] A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
[14] Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
[15] I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.
[16] Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.
[17] A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu.
[18] A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
[19] I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
[20] Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma.
[21] Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.
[22] A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog.
[23] Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati.
[24] Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.
[25] A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe.
[26] I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?
[27] Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet.
[28] I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te.
[29] A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu.
[30] Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
[31] A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo.
[32] A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
[33] Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.
[34] I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
[35] Udariše suze Isusu.
[36] Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše.
[37] A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre?
[38] A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj.
[39] Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro.
[40] Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju?
[41] Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio.
[42] A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
[43] I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje.
[44] I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide.
[45] Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga.
[46] A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta uèini Isus.
[47] Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa.
[48] Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
[49] A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa;
[50] I ne mislite da je nama bolje da jedan èovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
[51] A ovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæi poglavar sveštenièki one godine, proreèe da Isusu valja umrijeti za narod;
[52] I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno.
[53] Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.
[54] A Isus više ne hoðaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hoðaše s uèenicima svojima.
[55] A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja doðoše u Jerusalim prije pashe da se oèiste.
[56] Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðu sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik?
[57] A glavari sveštenièki i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.