[1] Kad razumje dakle Gospod da su èuli fariseji da Isus više uèenika dobija i kršæava nego Jovan
[2] Isus pak sam ne kršæavaše nego uèenici njegovi
[3] Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.
[4] A valjalo mu je proæi kroz Samariju.
[5] Tako doðe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.
[6] A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeðaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata.
[7] Doðe žena Samarjanka da zahvati vode; reèe joj Isus: daj mi da pijem.
[8] Jer uèenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.)
[9] Reèe mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin buduæi, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima.
[10] Odgovori Isus i reèe joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu.
[11] Reèe mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš èim, a studenac je dubok; odakle æeš dakle uzeti vodu živu?
[12] Eda li si ti veæi od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?
[13] Odgovori Isus i reèe joj: svaki koji pije od ove vode opet æe ožednjeti;
[14] A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožednjeti dovijeka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život vjeèni.
[15] Reèe mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.
[16] Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo.
[17] Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža;
[18] Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
[19] Reèe mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.
[20] Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.
[21] Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.
[22] Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.
[23] Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca.
[24] Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.
[25] Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve.
[26] Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim.
[27] I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom?
[28] A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima:
[29] Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos?
[30] Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu.
[31] A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi.
[32] A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
[33] Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede?
[34] A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.
[35] Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu.
[36] I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;
[37] Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.
[38] Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste.
[39] I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila.
[40] Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.
[41] I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu.
[42] A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.
[43] A poslije dva dana iziðe odande, i otide u Galileju:
[44] Jer sam Isus svjedoèaše da prorok na svojoj postojbini nema èasti.
[45] A kad doðe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što uèini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik.
[46] Doðe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev èovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu.
[47] Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemu i moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti.
[48] I reèe mu Isus: ako ne vidite znaka i èudesa, ne vjerujete.
[49] Reèe mu carev èovjek: Gospode! siði dok nije umrlo dijete moje.
[50] Reèe mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus, i poðe.
[51] I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav.
[52] Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica.
[53] Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova.
[54] Ovo opet drugo èudo uèini Isus kad doðe iz Judeje u Galileju.