[1] A potom bješe praznik Jevrejski, i iziðe Isus u Jerusalim.
[2] U Jerusalimu pak kod Ovèijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova,
[3] U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji èekahu da se zaljulja voda;
[4] Jer anðeo Gospodnji silažaše u odreðeno vrijeme u banju i muæaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu.
[5] A ondje bijaše jedan èovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan.
[6] Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je veæ odavno bolestan, reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav?
[7] Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam èovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja doðem drugi siðe prije mene.
[8] Reèe mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi.
[9] I odmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svoj hoðaše. A taj dan bješe subota.
[10] Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi.
[11] A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmi odar svoj i hodi.
[12] A oni ga zapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj i hodi?
[13] A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.
[14] A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore.
[15] A èovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli.
[16] I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer èinjaše to u subotu.
[17] A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim.
[18] I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu.
[19] A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako;
[20] Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite.
[21] Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje.
[22] Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu,
[23] Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.
[24] Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
[25] Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti.
[26] Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;
[27] I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij.
[28] Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega,
[29] I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda.
[30] Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.
[31] Ako ja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito.
[32] Ima drugi koji svjedoèi za mene; i znam da je istinito svjedoèanstvo što svjedoèi za mene.
[33] Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoèi vam za istinu;
[34] A ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete.
[35] On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju.
[36] Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoèe za mene da me otac posla.
[37] I otac koji me posla sam svjedoèi za mene. Ni glasa njegova kad èuste ni lica njegova vidjeste.
[38] I rijeèi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla.
[39] Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vjeèni; i ona svjedoèe za mene.
[40] I neæete da doðete k meni da imate život.
[41] Ja ne primam slave od ljudi.
[42] Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi.
[43] Ja doðoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi doðe u ime svoje, njega æete primiti.
[44] Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?
[45] Ne mislite da æu vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate.
[46] Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene.
[47] A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako æete vjerovati mojijem rijeèima?