[1] Nakon toga Isus prijeđe na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog jezera.
[2] Mnoštvo ljudi ga je slijedilo, jer su gledali čuda koja je činio na bolesnima.
[3] Isus se popne na goru i sjedne sa svojim učenicima.
[4] Bližio se jevrejski blagdan Pashe.
[5] Podigavši pogled, Isus ugleda veliko mnoštvo kako dolazi prema njemu. On upita Filipa: „Gdje da kupimo hljeba da nahranimo toliki narod?”
[6] To je rekao da bi ga kušao, jer on je već znao šta će učiniti.
[7] Filip mu odgovori: „Za dvjesto denara ne bi bilo dovoljno hljeba da svako dobije samo malo hrane.”
[8] Tada Andrija, brat Simona Kefe i jedan od učenika, reče:
[9] „Ovdje je jedan dječak s pet ječmenih hljebova i dvije ribice. Ali šta je to za toliki narod?”
[10] „Neka ljudi sjednu!”, naredi Isus. A bilo je tamo mnogo trave. I posjedaše muškarci, njih oko pet hiljada.
[11] Zatim Isus uzme hljebove, zahvali, pa ih razdijeli ljudima koji su sjedili, a isto tako i ribe, koliko god su htjeli.
[12] Kad su se nasitili, Isus reče učenicima: „A sad pokupite ostatke tako da ništa ne propadne.”
[13] Dvanaest košara su napunili ostacima preostalim mnoštvu koje se nahranilo s pet ječmenih hljebova.
[14] Kad su ljudi shvatili kakvo je veliko čudo Isus učinio, povikali su: „On je zaista vjerovjesnik kojeg očekujemo!”
[15] Kad Isus vidje da su spremni odvesti ga i učiniti svojim carem, ode ponovo u goru, sasvim sâm.
[16] Uvečer siđu njegovi učenici na obalu.
[17] No kako je već pao mrak, a Isus se još nije vratio, ukrcaju se u lađu i upute na drugu stranu jezera, prema Kafarnaumu.
[18] Voda je bila uzburkana jakim vjetrom.
[19] Kad su otplovili nekih dvadeset pet do trideset stadija od obale, iznenada ugledaju Isusa kako hoda po vodi, prema lađi. Prestraše se,
[20] no on im reče: „Ne bojte se! Ja sam!”
[21] Htjeli su ga uzeti na lađu, ali lađa se odmah nađe na obali prema kojoj su plovili.
[22] Drugoga jutra narod koji je ostao na obali s druge strane jezera zapazi da je tamo bila samo jedna lađica, te da se Isus nije ukrcao s učenicima u lađu i da su oni isplovili bez njega.
[23] U blizinu onog mjesta na kojem su jeli hljeb, nakon što je Isus zahvalio Bogu, pristigne nekoliko lađica iz Tiberijade.
[24] Kad su ljudi vidjeli da tamo nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otplovili na drugu stranu jezera, u Kafarnaum, ne bi li pronašli Isusa.
[25] Kad su stigli tamo, našli su ga i upitali: „Učitelju, kad si došao ovamo?”
[26] Isus im odgovori: „Zaista, zaista vam kažem, tražite me jer ste se nasitili onih hljebova, a ne zato što ste vidjeli čuda.
[27] Ne pribavljajte sebi kvarljivu hranu, već hranu koja ostaje za Vječni život, što će vam ga dati Sin Čovječiji. Jer Ga je Bog Otac za to ovlastio.”
[28] „Šta da radimo da bismo činili Božija djela?”, pitali su.
[29] „Ovo je djelo Božije: da vjerujete u onoga koga je On poslao”, odgovori im Isus.
[30] „Kakav ćeš čudesni znak dati”, pitali su, „da bismo Ga vidjeli i povjerovali ti? Šta ćeš učiniti?
[31] Naši su očevi jeli manu u pustinji, kako je i pisano: Dao im je za jelo hljeb s Neba.”
[32] Isus im reče: „Zaista, zaista vam kažem, nije vam Mojsije dao hljeb s Neba, nego vam moj Otac daje istinski hljeb s Neba.
[33] Jer Božiji hljeb je onaj koji je sišao s Neba i koji svijetu daje Život.”
[34] „Gospode”, kazaše mu oni, „daj nam uvijek tog hljeba.”
[35] Isus im odgovori: „Ja sam hljeb života. Ko dolazi meni, neće nikad ogladnjeti. Ko vjeruje u mene, nikad neće ožednjeti.
[36] Ali, kao što vam rekoh, gledali ste me, a ipak ne vjerujete.
[37] No svi oni koje mi je Otac dao, doći će meni, a takve nikada neću izbaciti.
[38] Jer ja sam sišao s Neba da ispunim volju Onoga Koji me poslao, a ne svoju volju.
[39] A Njegova je volja da ne izgubim nijednoga od onih koje mi je On dao, nego da ih u posljednji dan oživim.
[40] Volja mojeg Oca je da svako ko vidi Sina i ko vjeruje u Njega ima Vječni život, te da ga ja oživim u posljednji dan.”
[41] Jevreji su počeli gunđati protiv njega zato što je o sebi rekao: „Ja sam hljeb koji je sišao s Neba.”
[42] „Pa to je Isus, Josipov sin”, govorili su. „Znamo mu i oca i majku. Kako sad može reći: Sišao sam s Neba.”
[43] Isus im odgovori: „Ne gunđajte međusobno!
[44] Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac Koji me je poslao, a ja ću ga oživjeti u posljednji dan.
[45] Kao što je pisano: Svi će biti učenici Božiji. Koji god slušaju Oca i koji se nauče, doći će meni.
[46] To ne znači da je neko vidio Oca. Samo onaj koji dolazi od Boga, vidio je Oca.
[47] Zaista, zaista vam kažem, ko vjeruje, ima Vječni život.
[48] Ja sam hljeb života.
[49] Vaši su očevi jeli manu u pustinji, ali svi su poumirali.
[50] Ovaj hljeb s Neba dolazi, i ko ga jede, ne umire.
[51] Ja sam živi hljeb koji je sišao s Neba. Jede li ko ovaj hljeb, živjet će zauvijek. Hljeb koji ću ja dati jeste moje tijelo što ću ga predati za Život svijeta.”
[52] Tada se Jevreji počnu međusobno prepirati govoreći: „Kako nam ovaj može svoje tijelo dati za jelo?”
[53] Isus im zato ponovo reče: „Zaista, zaista vam kažem, ne jedete li tijela Sina Čovječijega i ne pijete li njegove krvi, ne možete imati u sebi Život.
[54] Ali ko god jede moje tijelo i pije moju krv, ima Vječni život i ja ću ga oživjeti u posljednji dan.
[55] Jer je moje tijelo prava hrana, a moja krv pravo piće.
[56] Ko jede moje tijelo i ko pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.
[57] Kao što me je poslao živi Otac i kao što ja živim zbog Oca, tako će i oni koji mene jedu živjeti zbog mene.
[58] Ovo je hljeb koji je sišao s Neba, a ne onakav kakav su jeli vaši očevi i pomrli. Ko jede ovaj hljeb, živjet će zauvijek.”
[59] To je rekao dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu.
[60] Mnogi njegovi učenici kazaše: „Teška je ovo riječ. Ko to može slušati?”
[61] Isus je znao da njegovi učenici gunđaju o tome. Zato im reče: „Zar vas to sablažnjava?
[62] A šta ako vidite Sina Čovječijega kako se vraća tamo gdje je bio?
[63] Duh je taj koji oživljuje. Tijelo ne koristi ništa. A riječi koje sam vam rekao jesu Duh i Život.
[64] Pa ipak, neki od vas ne vjeruju.” Jer Isus je od početka znao ko u njega ne vjeruje i ko je onaj koji će ga izdati.
[65] I još reče: „O tome sam govorio kad sam vam kazao da niko ne može doći meni ako mu nije dato od Oca.”
[66] Mnogi se učenici tada povuku i nisu ga više slijedili.
[67] Tada se Isus okrene Dvanaesterici i upita ih: „Hoćete li i vi otići?”
[68] Simon Kefa mu odgovori: „Gospode, kome da odemo? Ti imaš riječi vječnoga života,
[69] a mi vjerujemo i znamo da si ti od Boga Sveti.”
[70] Potom im Isus reče: „Sâm izabrah vas Dvanaestericu, a jedan od vas je Đavo.”
[71] Govorio je o Judi, sinu Simona Iskariotskog, jednome od Dvanaesterice, koji ga je poslije izdao.