[1] Prvoga dana sedmice, rano ujutro, dok je još bio mrak, dođe na grob Marija Magdalena i vidi da je odvaljen kamen sa groba.
[2] Pa otrči i dođe do Simona Kefe i još jednog učenika kog je Isus naročito volio, pa im reče: „Uzeli su Gospoda iz groba i ne znam gdje su ga ostavili!”
[3] Ode zatim Kefa s drugim učenikom put groba.
[4] Trčali su zajedno, ali drugi učenik prestigne Kefu i stigne na grob prvi,
[5] sagne se, zaviri unutra, te spazi povoje od lanena platna gdje leže, ali ne uđe.
[6] Tada pristigne i Simon Kefa, pa uđe u grob. I on ugleda povoje gdje leže
[7] i platno u koje je bila umotana Isusova glava kako presavijen leži sa strane, podalje od lanenog platna.
[8] Tada uđe i drugi učenik, onaj što je prvi došao na grob, te vidje i povjerova –
[9] jer sve do tada nisu znali da Pismo govori kako Isus treba oživjeti iz mrtvih.
[10] Onda se učenici vrate kući.
[11] Marija je ostala vani uz grob, plačući. Onako uplakana sagne se i proviri u grob,
[12] te ugleda dva anđela u bijelom kako sjede, jedan do uzglavlja a drugi do podnožja, na mjestu gdje je ležalo Isusovo tijelo.
[13] „Zašto plačeš, ženo?”, upitaju anđeli. „Zato što su mi uzeli Gospoda”, odgovori ona, „a ne znam gdje su ga stavili.”
[14] Obazre se i ugleda čovjeka gdje stoji iza nje, ali ona nije prepoznala da je to Isus.
[15] „Zašto plačeš?”, upita je, „Koga tražiš?” Ona pomisli da je to baščovan. „Gospodine”, reče, „ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio, da odem tamo i uzmem ga.”
[16] „Marijo!”, reče joj Isus. Ona se okrenu prema njemu i uzvikne na jevrejskom: „Rabbuni!”, što znači „Učitelju!”
[17] „Nemoj me zadržavati”, reče joj Isus, „jer se još nisam uzdigao Ocu. Idi mojoj braći i javi im da se uzdižem svojem Ocu i vašem Ocu, svojem Bogu i vašem Bogu.”
[18] Marija Magdalena ode i javi učenicima da je vidjela Gospoda i ispriča im sve što joj je rekao.
[19] Te večeri, prvoga dana u sedmici, učenici su bili iza zaključanih vrata, zbog straha od Jevreja, a među njih stade Isus i reče: „Mir vama!”
[20] Kad im je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici se razvesele kad ugledaju Gospoda.
[21] Isus im opet veli: „Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas.”
[22] Zatim puhne u njih i reče: „Primite Svetoga Duha!
[23] Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im. Kojima zadržite, zadržani su im.”
[24] Jedan od Dvanaesterice, Toma zvani Blizanac, nije bio s njima kada je došao Isus.
[25] „Vidjeli smo Gospoda”, kažu mu ostali učenici, a on odgovori: „Ne vjerujem sve dok ne vidim rane od klinova na njegovim rukama, dok u njih ne stavim prst i dok ne stavim ruku u ranu na njegovu boku.”
[26] Poslije osam dana učenici su ponovo bili skupa. Tada je s njima bio i Toma. Iako su vrata bila zatvorena, Isus stane među njih i kaže im: „Mir vama!”
[27] Zatim reče Tomi: „Daj ovamo prst; evo mojih ruku! Stavi ruku u moj bok. Ne budi više nevjernik. Vjeruj!”
[28] „Moj Gospod i moj Bog!”, uzvikne Toma.
[29] Isus mu veli: „Ti vjeruješ jer si me vidio. Ali blago onima koji će vjerovati a da me nisu ni vidjeli.”
[30] Isusovi učenici vidjeli su kako Isus čini i mnoga druga čuda. Ona nisu zapisana u ovoj knjizi.
[31] Ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Božiji sin, te da zbog vjere imate Život u njegovom imenu.