[1] Nakon toga Isus se vrati u Jerusalem, na jevrejski blagdan.
[2] U gradu se, blizu Ovčijih vrata, nalazio bazen sa pet trijemova. On se na jevrejskom zvao Bethezda.
[3] Tamo je ležalo mnogo bolesnih – sakatih, slijepih i uzetih – čekajući da se uzburka voda, jer je
[4] anđeo Gospodnji silazio s vremena na vrijeme i gibao vodu, a onaj ko bi nakon toga prvi ušao u nju, ozdravio bi ma od čega bolovao.
[5] Tu je ležao neki bogalj, bolestan već trideset osam godina.
[6] Kad ga Isus spazi i dozna kako dugo boluje, upita ga: „Želiš li ozdraviti?”
[7] „Gospode”, reče čovjek, „nemam nikoga da mi pomogne ući u bazen kad se voda uzburka. Dok ja pokušavam sići do njega, uvijek me neko pretekne.”
[8] Isus mu reče: „Ustani, uzmi svoj ležaj i hodaj!”
[9] Čovjek tog trenutka ozdravi. Uzme svoj ležaj i počne hodati. Tog je dana bila subota.
[10] Jevreji stoga prigovoriše izliječenom čovjeku: „Ne smiješ nositi ležaj u subotu!”
[11] „Onaj koji me izliječi reče mi: Uzmi svoj ležaj i hodaj!”, odgovori čovjek.
[12] „Ko je taj koji ti je to rekao?”, pitali su
[13] Izliječeni čovjek to nije znao. Isus je nestao u gužvi, jer je tu bilo mnogo svijeta.
[14] Kasnije ga Isus pronađe u Hramu i reče mu: „Ozdravio si; ne griješi više da te ne bi šta gore snašlo!”
[15] Čovjek tada ode i reče Jevrejima da je Isus taj koji ga je izliječio.
[16] Nakon toga Jevreji počeše navaljivati na Isusa zato što je to uradio u subotu.
[17] Isus im odgovori: „Moj Otac uvijek radi, pa i ja radim.”
[18] Od tada su ga Jevreji još više nastojali smaknuti, jer ne samo da je kršio subotu nego je Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući se tako s Bogom.
[19] Isus im reče: „Zaista, zaista vam kažem: Sin sâm od sebe ne može učiniti ništa, već samo ono što vidi da radi i Otac. Što vidi da On čini, na isti način čini i Sin.
[20] Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sâm čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih; čudom ćete se čuditi.
[21] Iz mrtvih će podići one koje zaželi, upravo kao što i Otac oživljava mrtve.
[22] A Otac ne sudi nikome, već sav sud prepušta Sinu.
[23] Tako će svi slaviti Sina, baš kao što slave i Oca. Ko ne časti Sina, ne časti ni Oca Koji ga posla.
[24] Zaista, zaista vam kažem, svako ko sluša moju riječ i ko vjeruje u Onoga Koji me poslao, ima Vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u Život.
[25] I zaista, zaista vam kažem da dolazi čas, zapravo je već tu, kad će mrtvi čuti glas Božijega sina, i oni koji Ga poslušaju, živjet će.
[26] Otac ima u sebi Život i Svojem je Sinu dao da ima u sebi Život.
[27] Dao Mu je i vlast da sudi, jer je on Sin Čovječiji.
[28] Ne čudite se tome! Jer dolazi čas kad će svi u grobovima čuti Njegov glas i izaći.
[29] Oni koji su činili dobro, oživjet će, a koji su činili zlo, ići će na sud.
[30] Ja ne mogu ništa činiti sâm od sebe. Sudim kako čujem i moj je sud pravedan, jer ne slijedim svoju volju, nego volju Onoga Koji me je poslao.”
[31] „Kad bih ja sâm za sebe svjedočio, moje svjedočanstvo ne bi bilo istinito.
[32] Ima drugi koji svjedoči za mene i znam da je svjedočanstvo koje On o meni kaže istinito.
[33] Poslali ste izaslanike Ivanu i on posvjedoči istinito.
[34] Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim ovo da se vi spasite.
[35] On je bio svjetiljka koja je gorjela i svijetlila, a vi ste htjeli neko vrijeme uživati u njegovoj svjetlosti.
[36] Ja, međutim, imam veće svjedočanstvo od Ivanovog: djela koja mi je Otac dao da ih dovršim. Djela koja činim svjedoče o meni da me je Otac poslao.
[37] Sâm Otac Koji me je poslao, svjedoči za mene. Vi nikada niste čuli Njegov glas ni vidjeli Njegov lik.
[38] Njegova riječ ne živi u vama, jer ne vjerujete onome koga je On poslao.
[39] Vi proučavate Pisma, jer mislite da ćete u njima imati Vječni život. Ona svjedoče za mene.
[40] A vi ipak nećete doći meni da biste imali Život.
[41] Ne primam slave od ljudi,
[42] jer spoznao sam da u sebi nemate Božije ljubavi.
[43] Ja sam vam došao u Očevo ime, a vi me ne primate, premda prihvaćate one koji dolaze u svoje ime.
[44] Kako biste i mogli vjerovati kad tražite slavu jedni od drugih, a ne tražite slave od jedinoga Boga?
[45] Neću ja biti taj koji će vas optužiti pred Ocem. Optužit će vas Mojsije, u koga se uzdate.
[46] Jer kad biste vjerovali Mojsiju, koji je pisao o meni, vjerovali biste i meni.
[47] A kako ne vjerujete onome što je on napisao, gdje ćete vjerovati mojim riječima?”