[1] Prolazeći tuda, ugleda čovjeka slijepa od rođenja.
[2] Učenici ga zapitaju: „Učitelju, zašto se ovaj čovjek rodio slijep? Je li on griješio ili njegovi roditelji?”
[3] „Nisu griješili ni on ni njegovi roditelji”, odgovori Isus, „već zato da se na njemu pokažu Božija djela.
[4] Moram za dana činiti djela koja mi je dao Onaj Koji me poslao. Bliži se noć kada niko ne može raditi.
[5] Ali dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.”
[6] Zatim pljune na zemlju, od pljuvačke načini blato, premaže njime slijepčeve oči i kaže:
[7] „Idi i operi se u bazenu Siloamu.” (Siloam znači „Poslan”.) On ode, umije se i vrati se gledajući.
[8] Komšije i svi oni koji su ga ranije poznavali kao prosjaka pitali su jedni druge: „Nije li ovaj prije sjedio i prosio?”
[9] Jedni su govorili: „To je on”, a drugi opet: „Nije, ali neobično mu je sličan.” A ovaj je tvrdio: „Ja sam taj.”
[10] Nato ga zapitaše: „Kako si progledao?”
[11] „Neki je čovjek, po imenu Isus, načinio blato, premazao mi njime oči i rekao da odem do Siloama i umijem se. Otišao sam i umio se, i sad vidim!”, ispriča im on.
[12] „Gdje je sada taj čovjek?”, priupitaju ga. „Ne znam”, odgovori.
[13] Tada odvedu bivšeg slijepca farizejima.
[14] Tog je dana, kad je Isus napravio blato i vratio mu vid, bila subota.
[15] Farizeji ga također upitaju kako je progledao. On i njima reče: „Premazao mi je oči blatom, a onda sam se umio i progledao!”
[16] Neki farizeji kazaše: „Taj čovjek nije od Boga, jer ne drži subotu.” Drugi su pak rekli: „Ali kako bi čovjek grešnik mogao činiti takva čuda?” I tako među njima nastane razdor.
[17] Nakon toga farizeji opet upitaju nekadašnjeg slijepca: „Šta ti kažeš o tom čovjeku koji ti je vratio vid?” „On je vjerovjesnik”, odgovori čovjek.
[18] Jevreji nisu vjerovali da je on zaista bio slijep i da je progledao sve dok nisu dozvali njegove roditelje, koji su sve vidjeli,
[19] i zapitali ih: „Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako to da sada vidi?”
[20] Roditelji odgovore: „Znamo da je ovo naš sin i da se rodio slijep.
[21] Ali ne znamo kako je progledao ni ko mu je otvorio oči. Odrastao je i neka sâm govori. Njega upitajte!”
[22] Njegovi roditelji su tako rekli zbog straha od Jevreja koji su objavili da će svako ko ga prizna za Mesiju biti izbačen iz sinagoge.
[23] Zato odgovore: „Odrastao je. Njega upitajte!”
[24] Farizeji tada drugi put pozovu bivšega slijepca: „Odaj slavu Bogu, znamo da je taj čovjek grešnik.”
[25] „Je li grešnik, ne znam”, odgovori čovjek, „ali jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim.”
[26] „Ali šta ti je učinio?”, upitaju ga. „Kako ti je vratio vid?”
[27] „Već sam vam rekao, ali me niste slušali. Zašto želite opet čuti? Zar i vi kanite postati njegovim učenicima?”
[28] Tada ga počnu vrijeđati: „Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici.
[29] Znamo da je Bog govorio Mojsiju, a za ovoga ne znamo ni odakle je!”
[30] „U tome i jeste stvar”, odgovori čovjek. „Vratio mi je vid, a vi ne znate ni odakle je.
[31] Znamo da Bog ne sluša grešnike, ali sluša one koji Ga se boje i ispunjavaju Njegovu volju.
[32] Nikada se još nije čulo da je ko vratio vid slijepcu od rođenja.
[33] Da taj čovjek nije od Boga, ne bi mogao ništa učiniti.”
[34] „Zar ćeš nas ti učiti, ti koji si rođen u potpunom grijehu?”, poviču oni i izbace ga.
[35] Kad je Isus čuo da su ga izbacili, pronađe ga i veli mu: „Vjeruješ li u Sina Čovječijega?”
[36] Čovjek odgovori: „A ko je On, Gospode, da u Njega vjerujem?”
[37] „Vidio si Ga već”, kaže mu Isus. „To je ovaj koji s tobom govori.”
[38] A čovjek reče: „Da, Gospode, vjerujem!”, i padne ničice pred Isusom.
[39] Isus tada veli: „Došao sam na osudu svijetu: da progledaju oni koji ne vide, te da oslijepe oni koji vide.”
[40] Farizeji koji su tu stajali zapitaju ga: „Jesmo li to mi slijepi?”
[41] „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha”, odgovori im Isus. „Ali vaš grijeh ostaje, jer tvrdite da vidite.”