[1] Uoči Pashe, znajući da je došao trenutak da ode sa Zemlje svojem Ocu i voleći svoje koji su na svijetu, Isus je iskazao učenicima ljubav do kraja.
[2] Za vrijeme večere Đavo je već stavio u srce Judi Iskariotskom, Simonovu sinu, ideju da izda Isusa.
[3] A Isus, svjestan da mu je Otac predao sve u ruke, da je od Boga došao i da se Njemu vraća,
[4] ustane s večere, skine gornju odjeću, opaše se ručnikom,
[5] nalije vode, te počne učenicima prati noge i brisati ih ručnikom kojim se opasao.
[6] Kad je došao do Simona Kefe, on mu reče: „Učitelju, zar ćeš ti meni prati noge!”
[7] Isus mu odgovori: „Sada još ne razumiješ ovo što radim, ali poslije svega ćeš shvatiti.”
[8] A Kefa dodade: „Nikad ti nećeš meni prati noge!” „Ali ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom”, pojasni mu Isus.
[9] Simon Kefa nato kaže: „Gospode, operi mi onda i ruke i glavu, a ne samo noge!”
[10] Isus odgovori: „Ko je sav okupan, ne treba mu prati drugo osim nogu da bude posve čist. Sada ste čisti, ali ipak ne svi.”
[11] Isus je, naime, znao ko će ga izdati. Zato je i rekao: „Niste svi čisti.”
[12] Kad im opere noge, ponovo se obuče, sjedne i upita: „Razumijete li šta sam vam učinio?
[13] Vi me zovete Učiteljem i Gospodom. Dobro kažete! To i jesam.
[14] I zato, ako sam ja, Gospod i Učitelj, vama oprao noge, trebate i vi prati noge jedni drugima.
[15] Dao sam vam primjer, činite kao što sam i ja vama učinio.
[16] Zaista, zaista vam kažem, nije sluga veći od svojega gospodara niti je poslanik veći od onoga koji ga šalje.
[17] To znate, a blago vama budete li se toga i pridržavali!”
[18] „Ne govorim o svima vama, jer znam koje sam odabrao. Nego da se ispuni Pismo: Onaj koji je sa mnom jeo, podiže svoju petu na me.
[19] Velim vam ovo već sada, prije nego što se dogodi, da kad se dogodi, vjerujete da Ja jesam.
[20] Zaista, zaista vam kažem, ko primi onoga koga ja šaljem, prima mene. A primi li ko mene, prima Onoga Koji je mene poslao.”
[21] Rekavši to, potresen u duhu, Isus im otvoreno veli: „Zaista, zaista vam kažem, jedan će me od vas izdati!”
[22] Učenici pogledaju jedan drugoga, pitajući se o kome govori.
[23] Jedan od učenika, onaj kojega je Isus osobito volio, sjedio je odmah uz Isusa.
[24] Simon Kefa mu dade znak da upita Učitelja o kome govori.
[25] On se nasloni Isusu na prsa i upita ga: „Ko je taj, Gospode?”
[26] Isus odgovori: „Onaj kome dâm umočen hljeb.” Umoči zatim hljeb i dade ga Judi, sinu Simona Iskariotskog.
[27] Čim Juda uze hljeb, u njega uđe Đavo. Tada mu Isus reče: „Brzo čini to što kaniš učiniti!”
[28] Niko za stolom nije razumio zašto je Isus to rekao.
[29] Kako je Juda čuvao kesu s novcem, neki pomisle da ga Isus šalje da kupi hrane za blagdan ili da podijeli novac siromašnima.
[30] Kad je pojeo hljeb, Juda izađe u noć.
[31] Kad je Juda izašao, Isus reče: „Sada je Sin Čovječiji proslavljen i Bog je proslavljen u njemu.
[32] Ako je Bog proslavljen u njemu, i Bog će njega proslaviti u Sebi, i to odmah.
[33] Djeco, još malo ću biti s vama. Tražit ćete me, ali gdje ja idem, vi ne možete doći. Kao što sam rekao Jevrejima, kažem i vama.
[34] Dajem vam novu zapovijed: da volite jedni druge. Volite se međusobno onako kako sam ja volio vas.
[35] Budete li imali ljubavi jedni prema drugima, po tome će svi znati da ste moji učenici.”
[36] „Kamo ideš, Gospode?”, upita ga Simon Kefa. Isus mu odgovori: „Sada ne možeš poći sa mnom, ali poslije ćeš me slijediti.”
[37] Kefa upita: „Gospode, zašto sada ne mogu s tobom? Ja sam za tebe spreman i umrijeti!”
[38] A Isus mu veli: „Umrijeti za mene? Zaista, zaista ti kažem, neće ni pijetao zapjevati a ti ćeš me se triput odreći.”