[1] Isus je šest dana prije Pashe stigao u Betaniju, gdje je živio onaj Lazar što ga je digao iz mrtvih.
[2] Prirede mu večeru. Marta je posluživala, a Lazar je sjedio s njim za stolom.
[3] Tada Marija uzme posudu skupocjene nardove masti, pomaže Isusu noge i otre ih svojom kosom. Sva se kuća ispuni mirisom masti.
[4] Ali Juda Iskariotski – jedan od Isusovih učenika, koji ga je poslije izdao, reče:
[5] „Trebalo je mast prodati za trista denara, te novac podijeliti sirotinji.”
[6] Nije to rekao zato što je mario za siromahe, nego zato što bijaše kradljivac koji je držao kesu i uzimao što se u nju stavljalo.
[7] Isus mu odgovori: „Pusti je! To je učinila da me pripremi za ukop.
[8] Siromaha će uvijek biti među vama, a ja neću zauvijek s vama ostati.”
[9] Mnogi Jevreji, kad su čuli da je Isus tu, dođu da bi vidjeli ne samo njega nego i Lazara kojeg je Isus digao iz mrtvih.
[10] Tada svećenički glavari odluče da ubiju i Lazara,
[11] jer su zbog njega mnogi Jevreji odlazili od njih i vjerovali u Isusa.
[12] Sutradan se pročulo da Isus odlazi u Jerusalem pa veliko mnoštvo, okupljeno zbog Pashe,
[13] uzme palmine grane i pođe mu ususret kličući: Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Car Izraelov!
[14] Isus pronađe mlado magare i sjedne na njega, kao što je pisano:
[15] Ne boj se, kćeri zionska! Evo, dolazi tvoj car jašući na magaretu.
[16] Njegovi učenici tada još nisu to shvatali. Ali kada se Isus proslavio, sjetili su se da je to bilo o njemu pisano i da su mu baš to uradili.
[17] Ljudi koji su vidjeli kako je Isus pozvao Lazara iz groba, i kako ga je digao iz mrtvih, svjedočili su o tome drugima.
[18] Ususret mu izađe silno mnoštvo ljudi, jer su čuli za to čudo.
[19] Tada farizeji rekoše: „Ništa nismo uradili! Pogledajte, svi odlaze za njim!”
[20] Neki Grci koji su došli na svetkovinu Pashe
[21] priđu Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, pa mu rekoše: „Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”
[22] Filip je to prenio Andriji, a onda su skupa otišli da kažu Isusu.
[23] Isus reče: „Došlo je vrijeme da se proslavi Sin Čovječiji.
[24] Zaista, zaista vam kažem, ukoliko pšenično zrno koje padne u tlo ne umre, ostaje samo. Umre li, naprotiv, donijet će mnogo roda.
[25] Ko voli svoj život, izgubit će ga, a ko prezre život na ovome svijetu, sačuvat će ga za Vječni život.
[26] Ko hoće služiti meni, mora doći i slijediti me, jer moje sluge treba da budu tamo gdje sam ja. A ko mi služi, moj će ga Otac poštivati.
[27] Sad mi je duša potresena. No, zar da Oca molim: Oče, spasi me od ovoga časa. A zbog toga sam i došao!
[28] Oče, proslavi Svoje ime!” Tada se začuje glas s Neba: „Već sam Ga proslavio, i opet ću Ga proslaviti!”
[29] Kad je to čuo narod, neki kažu da je zagrmjelo, dok su drugi tvrdili da je Isusu progovorio anđeo.
[30] Tada im Isus reče: „Glas je došao radi vas, a ne radi mene.
[31] Sada dolazi sud ovome svijetu! Sad će vladar ovoga svijeta biti izbačen!
[32] A kad ja budem uzdignut sa Zemlje, sve ću ljude privući sebi.”
[33] To je rekao da istakne kakvom će smrću umrijeti.
[34] Narod se zaprepastio. „Iz Zakona smo saznali da će Mesija zauvijek živjeti. Zašto govoriš da Sin Čovječiji mora biti uzdignut? Ko je taj Sin Čovječiji?”
[35] Isus im odgovori: „Još malo je svjetlo s vama. Hodajte dok još imate svjetlo, da vas ne obuzme tama. Ko u tami hoda, ne vidi kamo ide.
[36] Vjerujte u svjetlo, dok ga još imate, da budete djecom svjetla!” Nakon toga Isus ode i sakrije se od njih.
[37] Pa ipak, unatoč svim čudima koja je pred njima učinio, ovi nisu vjerovali u njega,
[38] da bi se ispunila riječ vjerovjesnika Izaije, koja kaže: Gospode, ko je povjerovao našim riječima? Kome se objavila snaga Gospodnja?
[39] Nisu mogli vjerovati, jer je Izaija također rekao:
[40] On im je zaslijepio oči i skamenio srca tako da očima ne vide, srcem ne razumiju, da se ne obrate i da ih izliječim.
[41] To je rekao Izaija, koji je vidio njegovu slavu i o njemu govorio.
[42] Ipak su i mnogi poglavari vjerovali u Isusa, ali to nisu priznavali da ih farizeji ne isključe iz sinagoge.
[43] Ljudska im je slava bila draža od Božije slave.
[44] Isus poviče: „Ko vjeruje u mene, ne vjeruje toliko u mene, nego u Onoga Koji me poslao.
[45] Ko vidi mene, vidi Onoga Koji me je poslao.
[46] Ja, svjetlo, došao sam na svijet da svi koji u mene vjeruju ne ostanu više u tami.
[47] Čuje li ko moje riječi, a ne posluša ih, neću mu ja suditi – jer sam došao spasiti svijet, a ne osuditi ga.
[48] Ko me odbaci i ne primi moje riječi, imat će svojeg sudiju. U posljednji će mu dan suditi riječ koju sam objavljivao.
[49] Jer ja nisam govorio sâm od sebe, nego vam kazivah ono što mi je zapovjedio Otac Koji me poslao.
[50] Znam da je Njegova zapovijed Vječni život, i kad vam govorim, govorim vam ono što je meni rekao Otac.”