[1] Bio je tamo jedan čovjek po imenu Nikodim, farizej i jevrejski starješina.
[2] On dođe Isusu noću. „Rabbi”, reče, „znamo da si od Boga došao kao učitelj, jer niko ne može činiti čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim.”
[3] Isus mu odgovori: „Zaista, zaista ti kažem – ko se ponovo ne rodi, taj ne može vidjeti Božijega carstva.”
[4] „Pa kako se čovjek može ponovo roditi kad je već star? Ne može se po drugi put vratiti u majčinu utrobu i još jednom se roditi!”, reče mu Nikodim.
[5] Isus odgovori: „Zaista, zaista ti kažem: ne rodi li se čovjek iz vode i Duha, ne može ući u Božije carstvo.
[6] Što je od tijela rođeno, tijelo je. Što je od Duha rođeno, duh je.
[7] Nemoj se zato čuditi što ti kažem da se morate ponovo roditi.
[8] Vjetar puše gdje hoće. Kao što čuješ šum vjetra, a ne znaš odakle dolazi ni kamo ide, tako je sa svakim ko je rođen od Duha.”
[9] „Kako je to moguće?”, upita Nikodim.
[10] Isus mu odgovori: „Pa ti si učitelj u Izraelu, a to ne razumiješ!
[11] Zaista, zaista ti kažem: mi govorimo ono što znamo i svjedočimo o onome što smo vidjeli, a vi ne primate našeg svjedočanstva.
[12] Ako mi ne vjerujete kad vam govorim zemaljsko, kako ćete mi vjerovati budem li vam govorio nebesko?
[13] Jer niko nije bio na Nebu osim Sina Čovječijeg, Koji je s Neba sišao.
[14] I kao što je Mojsije u pustinji podigao zmiju od mjedi, tako Sin Čovječiji mora biti uzdignut
[15] da svako ko povjeruje u Njega ima Vječni život.
[16] Bog toliko voli svijet da je dao Svojeg Sina jedinstvenog da nijedan ko u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima Vječni život.
[17] Jer Bog nije poslao Sina na Zemlju da osudi svijet, nego da se svijet po Njemu spasi.
[18] Ko vjeruje u Njega, neće biti osuđen. Ali oni koji u Njega ne vjeruju, već su osuđeni, jer nisu vjerovali u ime jedinoga Božijega Sina.
[19] Ovo je taj sud: svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu nego svjetlo, jer su im djela bila zla.
[20] Ko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne izlazi na svjetlo da se ne razotkriju njegova djela.
[21] Ali oni koji vole istinu dolaze svjetlu da se očituje kako su djela njihova u Bogu učinjena.”
[22] Nakon toga Isus sa svojim učenicima ode u Judeju. Tu se s njima zadržao i potapao
[23] A Ivan je potapao u Enonu, blizu Salima, jer tamo bijaše mnogo vode, a ljudi su dolazili njemu da ih potopi.
[24] Ivan još nije bio bačen u tamnicu.
[25] Neki se Jevrej počne s Ivanovim učenicima prepirati oko očišćenja.
[26] Oni zato dođoše Ivanu i rekoše: „Učitelju, onaj koji je bio s tobom na drugoj strani Jordana – za kojega si ti posvjedočio – također potapa, te svi odlaze tamo.”
[27] Ivan odgovori: „Niko ne može ništa prisvojiti ako mu to s Neba nije dato.
[28] Vi ste svjedoci da sam vam rekao kako ja nisam Mesija, već sam poslan pred njim.
[29] Ko ima zaručnicu, taj je zaručnik. A zaručnikov prijatelj, koji stoji i sluša ga, od srca se veseli njegovom glasu. Moja je radost upravo postala potpunom.
[30] On treba rasti, a ja se umanjivati.
[31] Ko dolazi odozgo, nad svima je. Ko je sa Zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. A ko dolazi s Neba, on je iznad svih!
[32] On svjedoči o onome što je vidio i čuo a niko ne prima njegova svjedočanstva.
[33] A onaj koji je povjerovao njegovom svjedočanstvu, potvrđuje da je Bog istinit.
[34] Onaj što ga je Bog poslao, govori Božije riječi, jer Bog daje Duha bez mjere.
[35] Otac voli Svojeg Sina i predao mu je sve u ruke.
[36] Ko vjeruje u Sina, ima Vječni život, a ko je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, srdžba Božija ostaje na njemu.”