[1] Isus ode na Maslinsku goru,
[2] no rano ujutro opet dođe u Hram. Narod se okupi oko njega, a on sjedne i počne poučavati.
[3] Pismoznanci i farizeji dovedu mu neku ženu uhvaćenu u preljubi. Postave je ispred svih.
[4] „Učitelju”, rekoše Isusu, „ova je žena zatečena u sâmom činu preljube.
[5] Mojsijev zakon nam nalaže da je kamenujemo. Šta ti kažeš?”
[6] Ovo su pitali da bi ga iskušali i da bi ga mogli optužiti, ali Isus se samo sagnuo i počeo pisati prstom po zemlji.
[7] Kako su i dalje zahtijevali da im odgovori, on se uspravi i reče: „Ko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!”
[8] Zatim se ponovo sagne i nastavi pisati po zemlji.
[9] Kad su to čuli, raziđu se jedan po jedan, počevši od najstarijega. Isus ostane sâm sa ženom u sredini.
[10] Opet se uspravi i reče joj: „Gdje su, ženo? Zar te niko nije osudio?”
[11] „Nijedan, Gospode”, odgovori žena. A Isus joj reče: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada ne griješi više!”
[12] Isus ponovo reče narodu: „Ja sam svjetlo svijeta. Ko me slijedi, neće hodati u tami, već će imati svjetlo koje vodi u Život.”
[13] Farizeji mu odgovore: „Ti svjedočiš sâm za se. Tvoje svjedočanstvo nije istinito!”
[14] Isus reče: „Moje svjedočanstvo je istinito, iako svjedočim sâm o sebi, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi ne znate odakle sam došao i kamo idem.
[15] Vi sudite po tijelu, a ja nikoga ne osuđujem.
[16] No, ako i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sâm – uza me je Otac Koji me poslao.
[17] Čak je i u vašem Zakonu pisano da je svjedočanstvo dvojice istinito.
[18] Ja svjedočim za sebe, a za mene svjedoči i Otac Koji me je poslao.”
[19] „Gdje ti je Otac?”, upitaju ga. Isus im odgovori: „Ne poznajete mene, pa ne znate ni moga Oca. Kad biste mene poznavali, znali biste i Njega.”
[20] Isus je sve to rekao u riznici dok je poučavao u Hramu. Pa ipak, nisu ga uhvatili, jer još ne bijaše došlo njegovo vrijeme.
[21] Poslije im Isus ponovo reče: „Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i umrijet ćete u svom grijehu. Kamo ja idem, vi ne možete doći.”
[22] Jevreji se nato stanu pitati: „Da se možda ne kani ubiti? Jer rekao je: Kamo ja idem, vi ne možete doći.”
[23] On im tada veli: „Vi ste odozdol, a ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
[24] Eto, zato sam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Jer ne povjerujete li da Ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.”
[25] Oni ga stoga upitaju: „Reci nam: ko si?” On odgovori: „Zašto ja uopće s vama i govorim.
[26] Imao bih mnogo toga za kazati i suditi vam, ali Onaj Koji me poslao je Istinit i ja govorim svijetu ono što sam od Njega čuo.”
[27] Oni, međutim, nisu znali da im govori o Ocu.
[28] Stoga Isus reče: „Kad podignete Sina Čovječijega, znat ćete da Ja jesam i da od sebe ne činim ništa, nego govorim samo ono što me je Otac naučio.
[29] Onaj Koji me je poslao sa mnom je. Nije me ostavio samoga zato što uvijek činim ono što je Njemu drago.”
[30] Dok je to govorio, mnogi povjeruju u njega.
[31] Tada Isus reče Jevrejima koji su mu povjerovali: „Uistinu ste moji učenici ako ustrajete u mojoj riječi.
[32] Upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.”
[33] „Ali mi smo Abrahamovi potomci”, kazaše oni. „Nikad nismo nikome robovali. Kako onda govoriš – bit ćete slobodni?”
[34] Isus im odgovori: „Zaista, zaista vam kažem: ko god čini grijeh, rob je grijeha.
[35] Rob ne ostaje u kući trajno, a sin ostaje zauvijek.
[36] Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.
[37] Znam da ste Abrahamovi potomci, ali me ipak želite ubiti, jer moja riječ ne nalazi mjesta u vašim srcima.
[38] Govorim vam ono što sam vidio kod Oca. A vi slijedite savjet svojega oca.”
[39] „Naš je otac Abraham”, odgovore oni. „Da ste Abrahamova djeca”, reče im Isus, „činili biste njegova djela.
[40] Ali sada, pokušavate me ubiti, jer sam vam govorio istinu koju sam čuo od Boga. Abraham tako nije činio!
[41] Vi činite djela svojeg oca.” Oni mu odgovore: „Nismo mi rođeni iz preljube – mi imamo jednog Oca – Boga.”
[42] Isus im reče: „Da je Bog vaš otac, voljeli biste i mene, jer sam od Boga izašao i došao. Nisam sâm došao, nego me je On poslao.
[43] Zašto ne možete shvatiti šta vam govorim? Zato što niste kadri slušati moju riječ.
[44] Jer vam je otac Đavo, pa volite činiti volju svoga oca. On je od početka ubica i nije stajao u istini, jer u njemu nema istine. Kad laže, govori što je njegovo, jer je lažac i otac laži.
[45] Zato meni ne vjerujete, jer vam govorim istinu.
[46] Koji mi od vas može dokazati grijeh? Ako vam govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?
[47] Ko je od Boga, sluša Božije riječi. Vi ih ne slušate zato što niste od Boga.”
[48] „Nismo li mi dobro rekli da si Samarićanin i da si opsjednut zloduhom?”, odgovore mu Jevreji.
[49] Isus reče: „Nisam ja opsjednut zloduhom, već častim svojeg Oca, a vi me prezirete.
[50] Ali ja ne tražim svoje slave. Ima ko je traži i ko sudi.
[51] Zaista, zaista vam kažem, ko vrši moje riječi, nikada neće vidjeti smrti.”
[52] „Sada znamo da te opsjeo zloduh”, rekoše mu Jevreji. „Abraham je umro, kao i vjerovjesnici, a ti pak tvrdiš da onaj koji slijedi tvoje riječi neće nikad okusiti smrti.
[53] Zar si ti veći od našeg oca Abrahama, koji je umro? I od vjerovjesnika koji su pomrli? Za koga se ti praviš?”
[54] Isus im tada reče: „Slavim li sâm sebe, ta slava je ništa – no mene proslavlja moj Otac. Za Njega vi tvrdite da je vaš Bog,
[55] a ne poznajete Ga. Ali ja Ga poznajem. Kad bih rekao da Ga ne poznajem, bio bih lažac kao i vi. No ja Ga poznajem i vršim Njegovu riječ.
[56] Vaš se otac Abraham radovao što može vidjeti moj dan. Vidio ga je i veselio se.”
[57] Jevreji mu rekoše: „Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama!”
[58] Isus im odvrati: „Zaista, zaista vam kažem, Ja jesam, još i prije nego što je Abraham postao.”
[59] Nato zgrabe kamenje da ga ubiju, ali Isus se sakri i izađe iz Hrama.