[1] „Zaista, zaista vam kažem, svako ko u ovčiji tor ne ulazi na vrata, nego uskače drugim putem, sigurno je lopov i razbojnik.
[2] Onaj koji ulazi na vrata, pastir je ovcama.
[3] Njemu vratar otvara vratnice, a ovce slušaju njegov glas. On svoje ovce zove imenom te ih izvodi.
[4] Kad ih izvede, ide pred njima, a one ga slijede, jer mu znaju glas.
[5] Za nepoznatim neće poći, već će od njega ustuknuti, jer mu glasa ne poznaju.”
[6] Oni koji su čuli ovo Isusovo poređenje nisu shvatili šta je njime htio reći.
[7] Zato im pojasni: „Zaista, zaista vam kažem, ja sam kapija ovcama.
[8] Svi koji su došli prije mene bili su lopovi i razbojnici. Ali ih ovce nisu poslušale.
[9] Ja sam kapija. Ko pođe kroz mene, bit će spašen, ulazit će i izlaziti, te nalaziti pašu.
[10] Lopov dolazi samo da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da ovce imaju život, i to da ga imaju u izobilju.
[11] Ja sam dobri pastir. Dobri pastir daje život svoj za ovce.
[12] Najamnik će napustiti ovce i pobjeći kad vidi da dolazi vuk, jer nisu njegove i on nije njihov pastir. Vuk ih onda grabi i razgoni.
[13] Jer najamnik i ne mari za njih.
[14] Ja sam dobri pastir. Poznajem svoje i moji znaju mene,
[15] kao što Otac poznaje mene i kao što ja znam Oca. Tako i ja dajem svoj život za ovce.
[16] Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog tora. I njih mi valja dovesti. One će čuti moj glas, pa će tako biti jedno stado s jednim pastirom.
[17] Otac me voli jer život svoj dajem da bih ga opet mogao imati.
[18] Niko mi ga ne može oduzeti – ja ga svojevoljno dajem. Imam vlast dati ga i uzeti ga natrag. Tu mi je zapovijed Otac izrekao.”
[19] Zbog tih riječi, Jevreji se opet podijele.
[20] Mnogi su govorili: „Opsjednut je zloduhom i luduje. Zašto slušati takvog čovjeka?”
[21] „Ne zbori baš kao da je opsjednut”, govorili su drugi. „I zar bi zloduh mogao slijepcu vratiti vid?”
[22] Bila je zima. U Jerusalemu se slavio blagdan Posvete Hrama.
[23] Isus je prolazio Solomonovim trijemom u Hramu.
[24] Opkole ga Jevreji i upitaju: „Dokle ćeš nas držati u nedoumici? Ako si ti Mesija, otvoreno nam to reci.”
[25] „Već sam vam rekao, ali mi niste vjerovali”, odgovori im Isus. „Za mene svjedoče djela koja činim u ime svojeg Oca.
[26] Ali vi mi ne vjerujete, jer niste od mojega stada.
[27] Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one me slijede.
[28] Dajem im Vječni život. Zato neće nikad propasti. Niko ih neće oteti iz mojih ruku
[29] jer mi ih je dao Otac, a On je veći od svih. Niko ih ne može ugrabiti iz Očevih ruku.
[30] Otac i ja jedno smo!”
[31] Tada Jevreji opet zgrabe kamenje da ga kamenuju.
[32] Isus im reče: „Pokazao sam vam mnoga dobra djela Očeva. Za koje me želite kamenovati?”
[33] „Ne kamenujemo te zbog dobrih djela”, odgovore oni, „već zbog bogohuljenja. Običan si čovjek, a praviš se Bogom.”
[34] „Ne piše li u vašem Zakonu: Ja rekoh, vi ste bogovi!”, odgovori on.
[35] „Ako, dakle, Pismo, koje se ne može promijeniti, bogovima naziva one kojima je upućena Božija riječ,
[36] zašto meni, koga je Otac poslao u svijet i posvetio, govorite da hulim zato što kažem: Sin sam Božiji?
[37] Nemojte mi vjerovati ako ne činim djela svojega Oca.
[38] Ali ako ih činim, vjerujte barem tim djelima kad već meni ne vjerujete. Da biste znali da je Otac u meni i ja u Njemu.”
[39] Tada ga opet pokušaju uhvatiti, no on im umakne.
[40] Prijeđe na drugu stranu Jordana, tamo gdje je prije Ivan potapao, i tu ostane.
[41] Mnogi dođu njemu. „Ivan nije činio čudesa”, govorili su ljudi među sobom, „ali sve što je rekao za ovog čovjeka istina je.”
[42] I mnogi tu povjeruju u njega.