[1] Misli na Stvoritelja svog u danima mladosti svoje, prije no što ti stignu dani mučni i približe godine o kojima ćeš reći: „Nisu mi drage”;
[2] prije no što se sunce, mjesec i zvijezde pomrače i oblaci vrate poslije kiše.
[3] U dan kada zadrhte čuvari kuće i kada se silni poviju i mlinarice prestanu raditi, jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore,
[4] kada se zatvore vrata što na ulicu vode, i kada utihne šum mlina, kada se ustane uz cvrkut ptica i utišaju kćerke pjesama.
[5] Kada na svakoj uzvisini strah zavlada, kad je na putevima prijetnja, a badem cvate i skakavac se bude tromo vukao, i želja nestane – jer čovjek polazi u dom vječni; a ljudi tužni što nariču budu ulicama lutali.
[6] Prije no što se uže srebreno prekine, zlatni sud napukne, lonče razbije kraj izvora, točak bunarski slomi i padne u njega,
[7] prašina nanovo vrati zemlji, kakva je bila, i duh pođe Bogu, koji ga je dao.
[8] „O ispraznost nad ispraznošću,” veli propovjednik; „sve je ispraznost!”
[9] A osim toga što je propovjednik bio mudar, on pouči narod spoznaji te iskuša, ispita i napisa mnogo izreka.
[10] Propovjednik se trudio naći riječi prikladne, da zabilježi istinu izravnu.
[11] Riječi su mudrih kao ostani, i kao kolci pobodeni; pastir se njima služi za dobro stada.
[12] Znaj i ovo, sine moj! Neizmjeran je trud da se knjige pišu, i mnogo učenja umara tijelo.
[13] Počujmo glavnu stvar: Boj se Boga i čuvaj Njegove zakone; jer to je čovjekova dužnost.
[14] Jer Bog će sva djela pred sud izvesti, sva djela skrivena, bila dobra ili zla.