[1] Sve to primih k srcu i ovo ispitah – da su pravednici, mudraci i djela njihova u rukama Božijim. Čovjek ne zna šta će ga čekati, mržnja ili ljubav.
[2] Svima je ista sudba. Pravednika može snaći isto što i bezbožnika, čistog i dobrog kao nečistog, onome što žrtve prinosi isto kao onog što ne žrtvuje; pravedniku kao i grešniku, onog što se zakune i onog što zakletvu izbjegava.
[3] Pod suncem je to najgorče da sve isto snalazi: zato je i srce čovječije puno zla, bezumnost im je u srcima život cijeli, a potom se pridružuju mrtvima.
[4] Jer za svakog ko je još među živima, ima nade; jer živ pas je bolji no mrtav lav.
[5] Živi znaju da moraju mrijeti; a mrtvi ne znaju ništa, i nikakvu nagradu ne primaju, na njih se više ne misli.
[6] Davno je nestala ljubav, mržnja i zavist njihova, i dovijeka više nemaju udjela u onome što se pod suncem zbiva.
[7] Zato idi i s radošću jedi svoj hljeb i pij vino vesela srca, jer Bog je davno odobrio to što činiš.
[8] Neka su ti haljine uvijek bijele, i neka ulja ne nedostaje na tvome čelu!
[9] Uživaj u životu sa ženom koju ljubiš, sve dane svog života ništavnog koje ti On pod suncem podari, zaista kroz sve dane isprazne; jer to je udio tvoj u ovom životu i trudu kojim se mučiš pod zrakama sunčanim.
[10] Sve što ti ruka naumi činiti, to čini snagom punom, jer u carstvu mrtvila u koje odlaziš, više nema djela i nauma, nema spoznaje i mudrosti!
[11] Tako se okrenuh i vidjeh da pod suncem trku ne dobijaju brzi, da silni ne pobjeđuju u bici, da mudraci ne stiču hljeb, da razumni ljudi ne zgrću bogatstvo niti znalci uspjeh, jer su svi podložni vremenu i slučaju.
[12] Jer čovjek ne poznaje svoje vrijeme, poput riba koje se hvataju u mreže pogubne, kao ptice koje se zamkom hvataju; tako i sinovi ljudski bivaju uhvaćeni u vrijeme nevolje, kada ih iznenada spopadne.
[13] I ovo vidjeh kao mudrost – i to veliku – koja se dešava pod suncem.
[14] Na malen grad, u kome bijaše šaka ljudi, udari kralj silan i izgradi goleme opsadne sprave.
[15] Tad se u gradu nađe jedan siromašan ali mudar čovjek, koji je mudrošću svojom spasio grad, ali niko ga se potom nije sjetio.
[16] Tad rekoh: Mudrost je bolja no sila; ali mudrost siromaha se prezire i ne slušaju se riječi njegove.
[17] Riječi mudraca koje se u miru slušaju bolje su nego dernjava kralja među bezumnicima.
[18] Mudrost je bolja no oružje ratno, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.