[1] Na korake pripazi kad odlaziš u Božiji dom! Priđi bliže da bi čuo – bolje je to no žrtva koju bezumnik prinosi; jer on i ne zna da čini zlo.
[2] Ne srljaj ustima svojim i ne dopusti srcu da riječi neumjesne izgovori pred Bogom; jer Bog je na nebu, a ti si na zemlji; zato ne besjedi mnogo!
[3] Od truda mnogo dolazi san, a od riječi mnogo glas glupaka.
[4] Kad pred Bogom obećaš, onda pazi da obećanje i ispuniš; jer Mu nije mio bezumnik; što si obećao to i učini!
[5] Bolje ne obećavati nego obećati i ne ispuniti!
[6] Ne dozvoli da te usta navedu na grijeh i ne reci pred vjesnikom: „To je bilo nenamjerno!” Zašto da se Bog srdi na tvoju izjavu i da uništi djelo ruku tvojih?
[7] Jer gdje se mnogo sanjari tu je i mnogo riječi ništavnih. Ali boj se Boga!
[8] Kada vidiš da sirotog tlače u zemlji, da pljačkaju u ime pravde i poštenja – ne čudi se tome. Jer nad visokim činovnikom stražari viši, a nad njim najviši.
[9] A ovo je dobro za zemlju na svaki način – kralj koji se brine o zemlji.
[10] Ko novac ljubi nema ga dovoljno, a ko bogatstvo voli biće nezadovoljan svojim dobitkom. I to je ništavilo!
[11] Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i onih što ga troše, a kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga gleda.
[12] Sladak je san radnički, svejedno jeo malo ili puno; ali bogatašu sitost krade san.
[13] Postoji jedna zla gorčina koju vidjeh pod suncem: bogatstvo skupljeno na štetu svoga gospodara.
[14] Zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo, a sinu što mu se rodi ne ostaje ništa.
[15] Go kakav je izašao iz utrobe majčine, takav i odlazi, i ništa od svoga truda ne može da ponese.
[16] I ovo je muka teška, da mora otići baš onakav kakav je i došao; i što mu ostaje – što se u vjetar mučio?
[17] Svakodnevno je hljeb svoj u tami morao jesti, nosio mnogo briga, jada i tuge.
[18] Gle, ono što smatram dobrim i lijepim je sljedeće: da se pije, jede i dobro uživa u svome poslu, kojim se pod suncem muči sve dane koje mu Bog podari; jer to mu je sudbina.
[19] Kada Bog čovjeku podari bogatstvo i blago, kada mu dozvoli da u njemu uživa, i da bude zadovoljan djelima svojim, i to je dar Božiji.
[20] Jer on ne misli mnogo na ograničenost svojih dana kada mu Bog podari sreću i radost.