[1] Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
[2] Vrijeme rađanja, i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja zasađenog.
[3] Vrijeme ubijanja, i vrijeme liječenja, vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
[4] Vrijeme plakanja, i vrijeme smijanja, vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
[5] Vrijeme bacanja kamenja, i vrijeme skupljanja kamenja; vrijeme grljenja, i vrijeme kad se odustaje od grljenja.
[6] Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme bacanja.
[7] Vrijeme deranja, i vrijeme šivenja; vrijeme šutnje i vrijeme besjede.
[8] Vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
[9] Što ostaje onom što stvara od njegova truda?
[10] Ja vidjeh gorku zadaću koju Bog zada sinovima ljudskim da se muče.
[11] Izvrsno On sve stvori u svoje vrijeme i vječnost On njima u srca položi – samo čovjek ne može početak ni kraj djela Gospodnjeg sasvim spoznati.
[12] Spoznah da ništa nije bolje među njima nego se radovati i dobro činiti dok žive;
[13] ali kad čovjek jede i pije i dobro uživa u trudu svome – to je Božiji dar čovjeku.
[14] Spoznah da je sve što Gospod čini za vječnost; ništa se ne može dodati tome niti oduzeti; i Bog to načini tako da Ga se plašimo.
[15] Što je tu – već je od vremena davnih, i ono što će biti – bijaše još od vremena prošlih; a Bog vraća ono što je vrijeme odnijelo.
[16] Vidjeh i drugo pod suncem: na mjestu pravde vlada nepravda, zaista, nepravda je zavladala umjesto pravde!
[17] Tad prozborih srcu svome: „Bog će pravedniku suditi kao i bezbožniku; jer On je odredio doba za svaki naum i djelo.”
[18] Tad srcu svome rekoh da se sve dešava zbog sinova ljudskih, kako bi ih Bog iskušao i da bi uvidjeli, da su poput zvijeri.
[19] Jer usud ljudski i zvjerski su jedno te isto; kako ginu oni tako ginu i one, jednakog su duha, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ništavilo.
[20] Svi odlaze na isto mjesto; sve je iz prašine nastalo i sve će se prašini vratiti.
[21] Ko zna da li duh ljudski uzlazi, a da li duh zvijeri silazi k zemlji?
[22] Tako vidjeh da nema ništa bolje no da se čovjek raduje svojim djelima; jer takva je sudbina ljudska! A ko bi ga doveo do toga da spozna šta će biti poslije njega?