[1] Uginula muha pokvari i usmrdi ulje mirisno; tako je i malo bezumlja jače od mudrosti i časti!
[2] Srce mudraca vodi pravo, a bezumnika krivo.
[3] Kojim li god putem pođe bezumnik, svugdje mu nedostaje razuma i svi ga kao ludaka prepoznaju.
[4] Ako se na te sruči gnjev vladara, ne napuštaj svoga mjesta, jer smirenost suzbija greške velike.
[5] Postoji zlo koje vidjeh pod suncem; ono je poput grijeha vladara.
[6] Ludost se postavlja na mjesta najviša, a plemeniti i bogati sjede na mjestima poniznim.
[7] Vidjeh sluge na konjima, i knezove kako kao sluge pješke hodaju.
[8] Ko drugome jamu kopa sam u nju upada, i ko zid sruši guja će ga ujesti.
[9] Ko kamenje lomi, ono ga ranjava, ko drva cijepa, u opasnosti je.
[10] Ako je sjekira tupa i sječivo nenaoštreno, onda treba još više snage uložiti; ali mudrošću se dolazi do uspjeha.
[11] Ako zmija ujede prije čaranja, onda čarobnjak ništa nema od svoga poziva.
[12] Riječi mudraca su pune miline, a usne bezumnika njega samog izjedaju.
[13] Početak riječi iz usta njegovih je glupost, a kraj besjede najgori besmisao.
[14] Bezumnik previše govori, iako ne zna šta će se desiti, ko bi mu mogao reći šta će biti poslije njega?
[15] Trud koji bezumnik ulaže ga umara; a on ne nalazi ni put do grada.
[16] Teško tebi, o zemljo, čiji je kralj dječak i čiji se knezovi već ujutro gozbe!
[17] Blago tebi, o zemljo, čiji je kralj sin uzvišenih i čiji knezovi u pravo vrijeme gozbe – da se okrijepe, a ne da se opiju!
[18] Zbog lijenosti se grede savijaju, a zbog ruku nehajnih krov prokišnjava.
[19] Hljeb se pravi zabave radi, vino veseli žive, a novac pribavlja sve.
[20] Ni u mislima svojim ne proklinji kralja, nit zlo priželjkuj bogatašu u ložnici svojoj, jer ptice nebesa glas odnose i riječ lahko dobija krila.