[1] Salomonova Pjesma nad pjesmama
[2] Neka me ljubi poljupcem usana svojih! Jer ljubav tvoja je slađa od vina.
[3] Ljupko miriše ulje tvoje posvećeno; a ime ti je poput ulja razlivenog; zato te ljube djevice!
[4] Vodi me sa sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Želimo klicati i radovati se tebi, tvoju ljubav blagosloviti više no vino, s pravom te ljube!
[5] Crna sam ali ljupka, vi kćeri jerusalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove.
[6] Ne gledajte me što sam garava, to me sunce opeklo! Sinovi su se majke moje rasrdili i postavili me čuvaricom vinograda; ali vlastiti vinograd nisam čuvala!
[7] Reci mi ti, koga ljubi duša moja; gdje paseš? Gdje se u podne odmaraš? Zar da kao pokrivena lutam, tražeći te oko stada tvojih drugova?
[8] Zar ti nije poznato, ti najljepša među ženama, izađi i idi za tragovima ovaca i pasi kozliće svoje kraj domova pastira!
[9] Slična si mi kobilama pod kolima faraona, o prijateljice!
[10] Obrazi su ti ljupki među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama bisernim!
[11] Zlatne ti naušnice želimo načiniti sa privjescima srebrenim!
[12] Dok kralj bio na svom dušeku nard je moj mirisao.
[13] Dragi je moj poput smirne što mi među grudima počiva.
[14] Dragi mi je poput grozda ciprovog u vinogradima engedskim.
[15] Gle, ti si lijepa, prijateljice, gle, kako si lijepa: imaš oči kao golubica!
[16] Gle, lijep si, dragi moj, i tako divan! Zaista, zelenilo je postelja naša.
[17] Kedri su grede kuće naše, a natkrovlje čempresi.