[1] Hljeb svoj preko vode baci, pa ćeš ga naći nakon mnogo vremena.
[2] Udijeli sedmerici ili osmerici, jer ne znaš kakva se nevolja na zemlji može desiti!
[3] Kada se oblaci ispune kišom, onda se izlijevaju po zemlji. Kada se stablo sruši na jug ili sjever – tamo gdje padne i ostaje.
[4] Ko na vjetar pazi, ne sije, ko u oblake gleda, ne žanje.
[5] Kao što ne znaš kako dašak stiže kostima u stomaku trudnice, tako ne poznaješ djelo Božije, koji sve stvara.
[6] Ujutro sij svoje sjeme i ne dopusti ruci da navečer miruje, jer ne znaš hoće li niknuti ovo ili ono, ili će oboje dobro uspjeti.
[7] Slatka li je svjetlost i očima godi vidjeti sunce!
[8] Jer ako čovjek živi mnogo godina onda im se svim treba radovati, ali treba misliti i na dane tame, jer će biti mnogi. Sve što dolazi je ništavilo!
[9] Raduj se svojoj mladosti, o mladiću, i srcu dopusti da veselo bude u danima mladosti tvoje; hodi putevima srca svoga i idi za onim što ti oči vide – ali znaj, Bog će ti o svemu izreći presudu!
[10] Otkloni jad iz srca svoga i gorčinu drži daleko od tijela, jer prolazna je mladost i zora života.