[1] Nakon toga sam vidio četiri anđela kako stoje na četiri kraja Zemlje i zadržavaju četiri zemaljska vjetra da nikakav vjetar ne puhne ni na zemlju ni na more, niti na bilo koje stablo.
[2] I vidjeh drugog anđela kako se podiže od sunčeva izlaska noseći pečat živoga Boga. On poviče jakim glasom četverici anđela kojima bijaše dato da naude zemlji i moru:
[3] „Nemojte nauditi ni zemlji ni moru, niti drveću, dok pečatom ne obilježimo sluge našeg Boga na njihovim čelima!”
[4] I čuo sam broj onih koji su bili pečatom obilježeni – sto četrdeset i četiri hiljade obilježenih iz svih plemena Izraelovih sinova:
[5] iz plemena Judinog dvanaest hiljada pečatom obilježenih, iz plemena Rubenovog dvanaest hiljada, iz plemena Gadovog dvanaest hiljada,
[6] iz plemena Ašerovog dvanaest hiljada, iz plemena Naftalijevog dvanaest hiljada, iz plemena Manašeovog dvanaest hiljada,
[7] iz plemena Simonovog dvanaest hiljada, iz plemena Levijevog dvanaest hiljada, iz plemena Jisakarovog dvanaest hiljada,
[8] iz plemena Zebulunovog dvanaest hiljada, iz plemena Josipovog dvanaest hiljada, iz plemena Benjaminovog dvanaest hiljada pečatom obilježenih.
[9] Poslije toga sam vidio: gle, veliko mnoštvo ljudi koje niko ne bi mogao izbrojati, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Janjetom obučeni u bijele haljine i u rukama drže palmine grane.
[10] Kliču jakim glasom: „Spasenje je od Boga našega Koji sjedi na prijestolju i od Janjeta!”
[11] I svi anđeli koji su stajali oko prijestolja, starješina i četiri Bića, padoše pred prijestoljem na svoja lica i pokloniše se Bogu govoreći:
[12] „Amin! Hvala, slava, mudrost, zahvala, čast, moć i snaga Bogu našem uvijek i vječno! Amin.”
[13] I jedan od starješina me upita ovim riječima: „Ko su ovi obučeni u bijele haljine i odakle dolaze?”
[14] A ja sam mu odgovorio: „Gospodaru moj, ti to znaš.” On mi reče: „Ovo su oni što dolaze iz velike nevolje. Oprali su svoje haljine i ubijelili ih u Janjetovoj krvi.
[15] Zato borave pred Božijim prijestoljem i danonoćno Mu služe u Njegovom svetištu. Onaj Koji sjedi na prijestolju raširit će Svoj Šator nad njima.
[16] Oni više neće gladovati ni žednjeti, neće ih više udarati sunce ni bilo kakva žega,
[17] jer će Janje, Koje je usred prijestolja, biti njihov pastir i vodit će ih na izvore Vode života, a Bog će obrisati svaku suzu sa njihovih očiju.”