Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:47

[1] Poslije toga, začujem nešto poput jakog glasa velikog mnoštva na Nebu: „Haleluja! Spasenje, slava i moć našem Bogu!

[2] Zaista, istiniti su i pravedni Njegovi sudovi, jer je osudio veliku bludnicu koja je kvarila zemlju svojom bludnošću, i na njoj osvetio krv Svojih sluga!”

[3] I ponove: „Haleluja! Njen dim diže se uvijek i vječno.”

[4] Zatim padnu dvadeset i četiri starješine i četiri Bića i poklone se Bogu Koji sjedi na prijestolju, govoreći: „Amin. Haleluja!”

[5] I dođe glas sa prijestolja: „Dajte slavu našem Bogu, sve Njegove sluge i svi koji Ga se bojite, mali i veliki!”

[6] Zatim sam čuo kao glas velikog mnoštva i kao žubor mnogih vodâ i kao grmljavinu moćnih gromova, kako govori: „Haleluja! Zavladao je naš Gospod Bog Svemogući!

[7] Radujmo se i kličimo i odajmo Mu slavu, jer je došla Janjetova svadba i Njegova nevjesta je spremna!

[8] Dato joj je da se obuče u fini lan, bijel i čist! Lan predstavlja pravedna djela svetih.”

[9] I reče mi: „Piši: Blago onima što su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!” I još mi reče: „Ovo su istinite Božije riječi!”

[10] Ja mu padoh pred noge da mu se poklonim, ali on mi veli: „Nemoj to raditi! I ja sam sluga kao i ti i tvoja braća, koja imaju Isusovo svjedočanstvo. Bogu se pokloni!” Doista, Isusovo svjedočanstvo je vjerovjesnički duh.

[11] Tad ugledah otvoreno nebo, i gle, konj bijelac, a na njemu sjedi Vjerni i Istiniti. On sudi i ratuje po pravdi;

[12] oči su Mu poput vatrenog ognja, a na glavi Mu mnogo kruna. On nosi napisano ime koje niko ne zna, osim Njega.

[13] Obučen je u ogrtač umočen u krv, a Njegovo ime je „Riječ Božija”.

[14] Za Njim idu nebeske vojske na konjima bijelcima, obučene u fini lan, bijel i čist.

[15] Iz Njegovih usta izbija oštar mač, da njime posiječe narode; On će vladati nad njima željeznom palicom. On gazi tijesak vina gnjevne srdžbe Boga Svemogućeg.

[16] Na Svom ogrtaču, na boku, ima napisano ime „Car nad carevima” i „Gospodar nad gospodarima”.

[17] Zatim sam vidio jednog anđela kako stoji na suncu i jakim glasom viče svim pticama što lete nebom: „Dođite! Skupite se na veliku Božiju gozbu,

[18] da jedete mesa carevâ, mesa vojskovođâ, mesa moćnikâ, mesa konjâ i njihovih jahačâ i mesa svih ljudi, slobodnih i robova, malih i velikih!”

[19] Tad ugledah Zvijer i careve zemlje sa njihovim vojskama, gdje su se skupili da zarate sa Onim što sjedi na konju i sa Njegovom vojskom.

[20] I Zvijer bi zarobljena, a s njom i lažni vjerovjesnik što je pred njom izvodio znakove kojim je zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njenom kipu. Oni su živi bačeni u vatreno jezero što gori sumporom.

[21] Ostali su pogubljeni mačem što izbija iz usta Onoga Koji sjedi na konju i sve ptice se nasitiše njihovim mesom.

Otkrovenje — Chapters