[1] Tad začujem kako iz Svetišta jak glas govori sedmerici anđela: „Idite i izlijte na zemlju sedam čaša Božije srdžbe!”
[2] Prvi ode i izlije svoju čašu na zemlju, te izbije opasan i bolan čir na ljudima koji imaju žig Zvijeri i koji se klanjaju njenom kipu.
[3] Drugi svoju čašu izlije na more, a ono postane poput krvi mrtvaca i ugine svako živo biće u moru.
[4] Treći izlije svoju čašu na rijeke i izvore vodâ, te oni postadoše krv.
[5] I začujem anđela vodâ kako govori: „Pravedan si, Ti Koji jesi i Koji bijaše, Sveti, jer si ovo dosudio!
[6] Oni su prolili krv svetih i vjerovjesnika, a Ti si im dao da piju svoju krv, što su i zaslužili!”
[7] Tad začujem kako žrtvenik govori: „Da, Gospode Bože Svemogući, istiniti su i pravedni Tvoji sudovi!”
[8] Četvrti izlije svoju čašu na sunce. Suncu je dato da vatrom pali ljude.
[9] Ljude je palila jaka žega, pa su hulili na ime Boga Koji ima vlast nad ovim zlima, i nisu se obratili da Njemu daju slavu.
[10] Peti izlije svoju čašu na prijestolje Zvijeri, i njeno se carstvo zamrači. Ljudi su grizli svoje jezike od muke
[11] i hulili na Boga nebeskog zbog svojih muka i čireva, ali se nisu odvratili od svojih djela.
[12] Šesti izlije svoju čašu na veliku rijeku Eufrat, te njena voda presuši, tako da se napravi prolaz carevima sa sunčevog istoka.
[13] Tad sam vidio kako iz usta Zmaja, iz usta Zvijeri i iz usta lažnog vjerovjesnika izlaze tri nečista duha, nalik žabama.
[14] Doista, to su Đavolski duhovi što izvode znakove, a otišli su da sakupe careve cijelog svijeta za bitku na Veliki dan Svemogućeg Boga.
[15] „Evo, dolazim poput lopova. Blago onome ko bdije i čuva svoje haljine, da ne hoda go i da se ne vidi njegova golotinja!”
[16] I sakupe ih na mjesto koje se na jevrejskom zove Harmagedon.
[17] Sedmi izlije svoju čašu u zrak. Tad iz Svetišta, od prijestolja, progovori jak glas: „Gotovo je!”
[18] I udare munje, gromovi i grmljavina, i nastane jak zemljotres. Tako silnog i velikog zemljotresa nije bilo otkako je čovjeka na zemlji!
[19] Veliki grad se raspade na tri dijela, a gradovi narodâ se porušiše. Bog se sjetio velikog Babilona, da mu dadne čašu da pije vino Njegove srdžbe i gnjeva.
[20] Sva ostrva iščeznu, a gore nestanu.
[21] Tad se na ljude sa neba spusti kao talenat velika tuča, a ljudi su hulili na Boga zbog zla tuče, jer je strašno veliko njeno zlo.