[1] Zatim sam, zdesna Onome Koji sjedi na prijestolju, vidio knjigu ispisanu iznutra i izvana, i zapečaćenu sa sedam pečata.
[2] Vidio sam i snažnog anđela kako jakim glasom objavljuje: „Ko je dostojan da otvori knjigu i razlomi njene pečate?”
[3] I niko na Nebu, na Zemlji ili pod zemljom, nije mogao otvoriti knjigu i čitati je.
[4] I ja sam gorko zaplakao, što se nije našao niko dostojan da otvori knjigu i da je čita.
[5] Tada mi jedan od starješina reče: „Ne plači! Evo, pobijedio je Lav iz Judinog plemena, Davidov izdanak. On će otvoriti knjigu sa njenih sedam pečata.”
[6] Tada sam, usred prijestolja sa četiri Bića i starješinama, vidio Janje kako leži kao zaklano. Imalo je sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam Božijih duhova koji su poslani po svoj Zemlji.
[7] I Janje priđe te uzme knjigu iz desnice Onoga Koji sjedi na prijestolju.
[8] Kad uze knjigu, četiri Bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Janjetom. Svi su imali harfe i zlatne posude pune kâda, a to su molitve svetih.
[9] Pjevali su novu pjesmu: „Dostojan si da uzmeš knjigu i da otvoriš njene pečate, jer si bio zaklan i za Boga si Svojom krvlju otkupio ljude iz svakog plemena, jezika, puka i naroda,
[10] učinio si ih za našeg Boga carstvom i svećenicima i vladat će na Zemlji.”
[11] Tada sam vidio i čuo mnogo anđela oko prijestolja, Bićâ i starješinâ. Njihov broj bio je deset hiljada puta deset hiljada i hiljade hiljada.
[12] Klicali su jakim glasom: „Dostojno je zaklano Janje da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu!”
[13] I čuo sam kako svako stvorenje na Nebu, na Zemlji, pod zemljom i u moru, sa svime što se tamo nalazi, govori: „Onom Koji sjedi na prijestolju i Janjetu: hvala, čast, slava i vlast uvijek i vječno!”
[14] A četiri Bića govorahu: „Amin!” Starješine padnu i poklone se.