[1] Tad sam vidio jedan drugi znak na nebu, velik i čudesan: sedam anđela sa sedam posljednjih zala, jer se s njima dovršava Božija srdžba.
[2] Tad ugledah nešto poput staklenog mora pomiješanog s vatrom. A pobjednici nad Zvijeri, nad njenim kipom i nad brojem njenog imena stajali su na staklenom moru sa Božijim harfama.
[3] Pjevaju pjesmu Mojsija, Božijeg sluge, i pjesmu Janjeta: „Velika i čudesna su Tvoja djela, Gospode Bože Svemogući! Pravedni i istiniti su Tvoji putevi, Care narodâ!
[4] Gospode, ko da Te se ne boji i ko da ne slavi Tvoje Ime? Samo Ti si Svet! Zato će doći svi narodi i poklonit će se pred Tobom, jer su se očitovala Tvoja pravedna djela!”
[5] Poslije toga sam vidio kako se otvara Svetište, to jest Šator svjedočanstva na Nebu.
[6] Tad iz Svetišta izađe sedam anđela sa sedam zala. Bili su obučeni u čist i bijel lan, a preko grudi opasani zlatnim pojasom.
[7] Jedno od četiri Bića dadne sedmerici anđela sedam zlatnih čaša ispunjenih srdžbom Boga, Koji živi uvijek i vječno.
[8] I Svetište se ispuni dimom od slave Božije i od Njegove snage, i niko nije mogao ući u Svetište, sve dok se ne dovrši sedam zala sedmerice anđela.