[1] Data mi je trska slična štapu i rečeno mi je: „Ustani i izmjeri Božije svetište sa žrtvenikom i onima koji se klanjaju u njemu.
[2] Vanjsko dvorište Svetišta izostavi i nemoj ga mjeriti, jer je predato paganima. Oni će gaziti Svetim gradom četrdeset i dva mjeseca.
[3] Ja ću ovlastiti dvojicu svojih svjedoka i oni će, obučeni u kostrijet, propovijedati hiljadu dvjesto i šezdeset dana.”
[4] Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom Zemlje.
[5] I kad im neko hoće nauditi, iz njihovih usta sukne vatra i proguta njihove neprijatelje. Ko god im hoće nauditi, mora tako poginuti.
[6] Ovi imaju vlast da zatvore nebo kako ne bi kišilo za vrijeme njihovog navještanja objava. Imaju vlast da vode pretvore u krv i da udare zemlju bilo kakvim zlom, kad god to žele.
[7] Kada oni dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer što izlazi iz Bezdana zaratit će s njima, pobijedit će ih i ubiti.
[8] Njihova će tijela biti na trgu velikoga grada koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i njihov Gospod razapet.
[9] Ljudi od svih narodâ, plemenâ, jezikâ i pukova gledat će njihova tijela tri i po dana i neće dozvoljavati da im se tijela polože u grobnicu.
[10] Stanovnici Zemlje će se tome veseliti i radovati, i jedni druge će darivati, jer su ova dva vjerovjesnika nanosila muku stanovnicima Zemlje.
[11] Nakon tri i po dana dah života od Boga uđe u njih i oni ustanu na svoje noge, a sve koji su ih gledali spopadne veliki strah.
[12] Tada začuju kako im snažan glas sa Neba govori: „Dođite ovamo gore!” I oni se uzviju u Nebo na oblaku, dok ih njihovi neprijatelji posmatraše.
[13] Istog časa nastane veliki zemljotres i sruši se desetina grada, te u zemljotresu izgine sedam hiljada ljudi. Ostale obuzme strah i oni odaju slavu nebeskom Bogu.
[14] Drugi jauk prođe. Evo, uskoro dolazi i treći jauk!
[15] Sedmi anđeo zatrubi, a na Nebu se začuju jaki glasovi kako govore: „Carstvo svijeta došlo je pod vlast našeg Gospoda i Njegovog Mesije, i vladat će uvijek i vječno!”
[16] A dvadeset i četiri starješine, što pred Bogom sjede na svojim prijestoljima, padoše na svoja lica i pokloniše se Bogu govoreći:
[17] „Zahvaljujemo Ti, Gospode, Bože Svemogući, Koji jesi i Koji bijaše, jer si preuzeo Svoju veliku moć i zavladao!
[18] Narodi se ljutili, ali dođe Tvoja srdžba i vrijeme da se sudi mrtvima; i da se dadne nagrada Tvojim slugama vjerovjesnicima i svetima, i svima koji se boje Tvoga imena, malima i velikima; i da se unište oni koji su uništavali zemlju.”
[19] I otvori se Božije svetište na Nebu, i pokaza se kovčeg Njegovog saveza u Njegovom svetištu, te nastanu munje, jeka, gromovi, zemljotres i golema tuča.