Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 2:59

[1] Tad sam vidio: kad je Janje otvorilo prvi od sedam pečata, začujem kako prvo od četiri Bića govori gromkim glasom: „Dođi!”

[2] Ja pogledah, i gle, konj bijelac, a onaj što je na njemu jahao držao je luk. I dat mu je vijenac, pa kao pobjednik pođe da i dalje pobjeđuje.

[3] Kad otvori drugi pečat, začujem kako drugo Biće kaže: „Dođi!”

[4] I izađe drugi konj, riđan. Onome koji ga je jahao dato je da oduzme mir sa Zemlje i da se ljudi međusobno pokolju. Dat mu je i veliki mač.

[5] Kad otvori treći pečat, začujem kako treće Biće govori: „Dođi!” Ja pogledah, i gle, konj vranac, a onaj što je na njemu jahao držao je u svojoj ruci vagu.

[6] I začujem kao neki glas koji dolazi između četiri Bića, kako govori: „Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! Ulju i vinu nemoj nauditi!”

[7] Kad otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtog Bića, kako govori: „Dođi!”

[8] Ja pogledah, i gle, konj sivac, a onome što ga je jahao ime je Smrt, i za njim ide Podzemlje. Data im je vlast nad četvrtinom Zemlje, da ubijaju mačem, glađu, smrću i zemaljskim zvijerima.

[9] Kad otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše onih koji bijahu zaklani zbog Božije riječi i zbog svjedočanstva koje su čuvali.

[10] Vikali su jakim glasom: „Dokle, Gospodaru, Sveti i Istiniti? Zar nećeš suditi i osvetiti našu krv na stanovnicima Zemlje?”

[11] Svakome od njih data je bijela haljina i rečeno im je da još malo budu strpljivi, dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i broj njihove braće koja će biti pobijena kao i oni.

[12] Tad sam vidio: kad otvori šesti pečat, nastade veliki potres. Sunce pocrnje kao kostrijet od dlake, a sav Mjesec postade kao krv.

[13] Zvijezde s neba popadaše na zemlju, kao što smokva strese svoje nezrele plodove kada je zadrma jak vjetar.

[14] Nebo iščeznu poput svitka koji se smota. Svaka gora i ostrvo pokrenuše se sa svojih mjesta.

[15] Zemaljski vladari, velikani, vojskovođe, bogataši, moćnici i svi robovi i slobodni ljudi sakriše se u pećine i u gorske pukotine.

[16] Govorili su brdima i stijenama: „Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga Koji sjedi na prijestolju i od Janjetovoga gnjeva.

[17] Jer dođe Veliki dan Njihove srdžbe, i ko se može održati!”

Otkrovenje — Chapters