[1] Tad sam vidio novo Nebo i novu Zemlju, jer prvo Nebo i prva Zemlja prođoše. Mora više nema.
[2] Zatim ugledah kako Sveti grad, novi Jerusalem silazi sa Neba, od Boga, spreman kao nevjesta okićena za svog muža.
[3] I začujem kako jak glas govori sa prijestolja: „Evo, Šator Božiji među ljudima! On će boraviti sa njima, te će oni biti Njegov narod, a On njihov Bog.
[4] On će obrisati svaku suzu iz njihovih očiju, te neće više biti smrti ni tuge, ni plača, neće više biti ni boli, jer sve prijašnje je prošlo.”
[5] Onaj Koji sjedi na prijestolju rekne: „Evo, činim sve novo!” I nastavi: „Piši, jer ove riječi su istinite i vjerne.”
[6] Pa mi još reče: „Gotovo je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome dati da slobodno pije sa izvora Vode života.
[7] Pobjednik će baštiniti sve ovo. Ja ću njemu biti Bog, a on Meni sin.
[8] Kukavicama, nevjernicima, nečistima, ubicama, bludnicima, vračarima, idolopoklonicima i svim lažovima – njihov dio je u jezeru što gori vatrom i sumporom. To je druga smrt.”
[9] Zatim dođe jedan od sedmerice anđela što imaju sedam čaša napunjenih sa sedam posljednjih zalâ i progovori mi: „Dođi! Pokazat ću ti nevjestu, ženu Janjetovu!”
[10] I on me u duhu odnese visoko na veliku goru i pokaže mi sveti grad Jerusalem kako silazi sa Neba, od Boga,
[11] pun Božije slave. Sjajio se poput dragog kamena, nalik na kristalni jaspis.
[12] Zidine su mu velike i visoke, sa dvanaest vrata, a na vratima dvanaest anđelâ i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih sinova.
[13] Od istoka troja vrata, od sjevera troja vrata, od juga troja vrata i od zapada troja vrata.
[14] Gradske zidine imaju dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena, dvanaest Janjetovih poslanikâ.
[15] Onaj što je sa mnom govorio držao je mjeru – zlatnu trsku, kako bi njome izmjerio grad, njegova vrata i zidine.
[16] Grad leži na četiri ugla, i njegova dužina jednaka je širini. On trskom izmjeri grad, a dužina, širina i visina su mu iste: dvanaest hiljada stadija.
[17] Zatim izmjeri gradske zidine: sto četrdeset i četiri lakta po čovjekovoj mjeri, a to je i mjera anđela.
[18] Zidine su bile izgrađene od jaspisa, a grad je od čistog zlata, sličnog čistom staklu.
[19] Temelji gradskog zida su bili ukrašeni svakojakim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda,
[20] peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od hrizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od hrizopraza, jedanaesti od hijacinta, a dvanaesti od ametista.
[21] Dvanaest vrata bila su dvanaest bisera – svaka vrata od jednog bisera. Gradski trg je od čistog zlata, sličnog prozirnom staklu.
[22] Svetišta u gradu nisam vidio, jer je njegovo svetište sâm Gospod Bog, Svemogući, i Janje.
[23] Grad nema potrebe za suncem ili mjesecom da mu svijetle, jer ga obasjava Božija slava, a njegova svjetiljka je Janje!
[24] Narodi će hodati u Janjetovom svjetlu, a zemaljski vladari će u grad donositi svoju slavu.
[25] Vrata se danju nikada neće zatvarati, a noći tamo i nema.
[26] U njega će se donijeti slava i čast narodâ.
[27] U njega nikada neće ući ništa nečisto, i nijedan koji čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Janjetovoj Knjizi života.