[1] I Gospod reče Mojsiju:
[2] „Poruči Izraelovim sinovima da iz tabora odstrane svakog gubavca i sve koji imaju izljev, te sve one koji se onečistiše od mrtvaca!
[3] I muškarce i žene vi istjerajte; pred tabor ih pošaljite kako ga ne bi onečistili, jer Ja živim među vama!”
[4] I Izraelovi sinovi učiniše tako, i poslaše ih ispred tabora. Kako je Gospod zapovjedio Mojsiju, tako učiniše Izraelovi sinovi.
[5] I Gospod reče Mojsiju:
[6] „Poruči Izraelovim sinovima: Ako čovjek ili žena zgriješe, nekim grijehom kakav ljudi čine, i postanu nevjerni Gospodu, tako da je duša na se nanijela krivnju.
[7] Neka priznaju grijeh koji su učinili; neka potom grešnik nadoknadi svu štetu i neka na to doda još petinu onome o koga se ogriješio.
[8] A ako nema bliske rodbine kojoj bi mogli odštetu platiti, neka se onda nadoknada što Gospodu pripada dodijeli svećeniku, uz ovna za pomirenje kojim će ga okajati.
[9] Neka sve žrtve i sveti darovi koje Izraelovi sinovi prinose svećeniku, pripadnu njemu;
[10] zaista, neka mu pripadaju svačiji sveti prinosi; kada neko nešto uruči svećeniku, njemu pripada.”
[11] I Gospod reče Mojsiju:
[12] „Poruči Izraelovim sinovima: Ako se čija žena ogriješi i postane nevjerna mužu svome,
[13] i neko s njom legne, a to ostane neznano mužu jer se tajno oskrnavila, te ako nema svjedoka i niko je nije zatekao,
[14] a u mužu se javi ljubomora tako da na ženu posumnja, a ona je zaista zgriješila – ili ako mu se javi ljubomora i na ženu posumnja iako nije zgriješila –
[15] neka je muž odvede svećeniku i za nju prinese žrtvu, desetinu efe brašna ječmenoga. Ali neka žrtvu ne polijeva uljem i neka na nju ne stavlja tamjana, jer je prinosnica za ljubomoru, prinosnica podsjećanja, da na grijeh podsjeti.
[16] Neka je svećenik dovede pred Gospoda,
[17] i neka uzme svete vode u posudu zemljanu pa neka zemlje zagrabi iz Svetišta i ubaci u vodu.
[18] Neka je potom svećenik postavi pred Gospoda i neka otkrije glavu njenu i postavi prinosnicu podsjećanja, prinosnicu za ljubomoru, u ruke njene. A neka svećenik u rukama drži gorku vodu koja prokletstvu nosi.
[19] I neka pusti ženu da se zakune, te neka joj kaže: ‘Ako kraj tebe nije legao čovjek kakav, kraj tebe što mužu pripadaš, onda pij ove gorke vode što prokletstvo donosi i od nje ostani netaknuta.
[20] A ako li si bludničila, iako mužu svome pripadaš, ako si zgriješila tako što si s drugim legla –
[21] neka je tada svećenik prokune i neka joj kaže – neka te Gospod postavi za prokletstvo i kletvu među narod tvoj, učinivši da ti bedro spadne a da ti se stomak natekne!
[22] Neka ova voda što prokletstvo donosi uđe u tijelo tvoje, da ti stomak otekne i bedro spadne!’ I neka žena kaže: ‘Amin! Amin!’
[23] Neka svećenik potom kletve na list ispiše i neka ih ispere gorkom vodom.
[24] I neka joj dadne da pije gorke vode što prokletstvo donosi da u nju prodre voda i da joj gorka postane.
[25] Neka zatim svećenik prinosnicu uzme iz ruku njenih i neka žrtvu obrće pred Gospodom, i neka je donese na žrtvenik.
[26] I neka zagrabi šakom dio koji je za spomen određen i neka ga spali na žrtveniku, a neka potom dadne ženi vodu da ispije.
[27] A kada vodu popije, onda će, ako se oskrnavila, voda u nju prodrijeti i postati gorčina od koje će joj stomak nateći i bedro klonuti, i prokleta će biti usred naroda svoga.
[28] A ako se žena nije oskrnavila, nego je čista, neće joj se ništa desiti; imat će djecu.”
[29] Ovo je zakon o ljubomori: Ako žena, iako pripada mužu svome, bludniči te se oskrnavi,
[30] ili se ljubomora javi u mužu, tako da u ženu posumnja, neka je postavi pred Gospoda da svećenik s njom postupi po zakonu ovom.
[31] Onda je čovjek slobodan od krivnje, a žena ima da snosi krivnju svoju.