[1] I Gospod reče Mojsiju:
[2] „Pošalji ljude da izvide zemlju Kanaan, koju Izraelovim sinovima želim darovati. Po jednoga muškarca pošaljite iz plemena otaca njihovih, neka je svaki od njih poglavar.”
[3] I Mojsije ih posla iz pustinje Paran po naredbi Gospodnjoj, muškarce koji bijahu poglavari Izraelovim sinovima.
[4] A ovo su njihova imena: Šamua, sin Zakurov, od plemena Rubenova.
[5] Šafat, sin Horijev, od plemena Simeonova;
[6] Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina;
[7] Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova;
[8] Hošea, sin Nunov, od plemena Efrajimova,
[9] Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova;
[10] Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulonova.
[11] Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, to jest od plemena Manašea.
[12] Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova;
[13] Setur, sin Mikaelov, od plemena Ašerova;
[14] Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva;
[15] Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova.
[16] To su imena muškaraca koje Mojsije posla da zemlju izvide. A Hošeu, sina Nuna, prozva Jošuom.
[17] A Mojsije im šaljući ih da izvide zemlju Kanaan reče: „Idite gore u Negeb i popnite se na brda
[18] Razgledajte kakva je zemlja i ispitajte da li je narod koji živi u njoj jak ili slab, da li ih ima mnogo ili malo,
[19] kakva je zemlja u kojoj žive, da li je dobra ili loša, kakvi su gradovi u kojima stanuju, da li su kao sela ili utvrđeni gradovi,
[20] tlo kakvo je, plodno ili neplodno, da li ima stabala ili nema. Hrabri budite i uzmite plodova iz te zemlje!” Upravo je bilo vrijeme ranog grožđa.
[21] I pođoše gore te izviđaše zemlju, od pustinje Sina do Rehoba, koji je na putu za Hamat.
[22] Popnu se u Negeb i dođu sve do Hebrona; tu bijahu Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi sinovi. A Hebron je osnovan sedam godina prije Soana u Egiptu.
[23] I stigavši u dolinu Eškol, odrezaše lozu s grozdom i udvoje je ponesoše na motki; ponesoše i smokvi i mogranja.
[24] To mjesto prozvaše Eškolovom dolinom, zbog grozda koji sinovi Izraela tu odrezaše.
[25] I vrate se nakon što su četrdeset dana izviđali zemlju.
[26] Odu Mojsiju, Aronu i svoj zajednici Izraelovih sinova u pustinju Paran, u Kadeš. Njima i cijeloj zajednici podnesu izvještaj i pokažu plodove zemlje.
[27] Tad im rekoše: „Idosmo u zemlju u koju si nas poslao, u njoj zaista teku med i mlijeko, i ovo je njen plod.
[28] Ali narod koji živi u njoj je jak, i gradovi su golemi i dobro utvrđeni. A vidjeli smo tamo i sinove Anakove.
[29] Amalećani žive u negepskom kraju. Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive na brdu, a Kanaanci uz more i duž Jordana.”
[30] Kaleb je pak ušutkao narod oko Mojsija govoreći: „Krenimo odmah i zauzmimo zemlju, jer ćemo je zasigurno nadvladati!”
[31] Ali muškarci koji su s njim išli odgovoriše: „Ne možemo poći protiv naroda koji je moćniji od nas!”
[32] I ozloglasiše zemlju koju su izvidili govoreći Izraelovim sinovima: „Zemlja kroz koju prođosmo da je izvidimo je zemlja koja proždire svoje stanovnike. Visokog je rasta sav narod koji tamo vidjesmo.
[33] Tamo smo vidjeli i divove, sinove Anakove, iz roda divovskog. Činilo nam se da smo pored njih poput skakavaca a takvi i njima bijasmo.”