[1] Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, povede sa sobom od potomke Rubenove: Datana i Abirama, sinove Eliaba, i Ona, sina Peleta,
[2] i ustanu protiv Mojsija, sa još dvije stotine i pedeset Izraelovih sinova, poglavara zajednice, izabranika sabora, uglednih ljudi.
[3] I okupe se protiv Mojsija i Arona te im reknu: „Previše tražite; jer su svi sveti u cijeloj zajednici i Gospod je među njima! Zašto se uzdižete iznad zajednice Gospodnje?”
[4] Čuvši ovo, Mojsije pade ničice.
[5] Potom on reče Korahu i svoj njegovoj družini: „Sutra će Gospod objaviti ko Mu pripada i ko Mu je svet, tako što će pustiti da Mu se približi.
[6] A učinite sada ovo: uzmite kadionice, Korah i sva družina njegova,
[7] i sutra pred Gospodom u njih stavite vatre i tamjana preko. Čovjek koga Gospod izabere je svet. Previše tražite vi Levijci!”
[8] I Mojsije reče Korahu: „Čujte, sinovi Levijevi!
[9] Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz zajednice izraelske, da vam dopusti da Mu se približite i da vršite službu u domu Gospodnjem, i da stojite ispred zajednice da Mu služite?
[10] Tebe je i svu tvoju braću, sinove Levijeve, Sebi približio, a sada još hoćete i svećenstvo?
[11] Doista, skupljate se protiv Gospoda, ti i cijela tvoja družina. I Aron – ko je on da protiv njega gunđate?”
[12] I posla Mojsije da pozovu Datana i Abirama, sinove Eliaba, ali oni odvrate: „Nećemo doći gore!
[13] Zar nije dovoljno što si nas izveo iz zemlje gdje teku med i mlijeko da bi nas u pustinji ubio? Želiš li se još vladarom nama postaviti?
[14] Da li si nas zaista doveo u zemlju u kojoj teku med i mlijeko, i da li si nam polja i vinograde kao baštinu dao? Zar ćeš i ovim ljudima oči iskopati? Nećemo doći gore!”
[15] I Mojsije se razljuti pa reče Gospodu: „Ne obaziri se na njihov prinos! Nisam ni magarca od njih uzeo i nikome nisam zla učinio!”
[16] I Mojsije reče Korahu: „Ti i tvoja družina, dođite sutra pred Gospoda – ti, oni i Aron.
[17] I neka svaki uzme svoju kadionicu i stavi u nju tamjana, i neka onda svaki kadionicu donese pred Gospoda; to je dvjesta i pedeset kadionica. I ti i Aron, neka svaki ponese svoju kadionicu!”
[18] Tad svaki uzme svoju kadionicu, stave vatre unutra i tamjana preko, i stanu pred ulaz u Šator susreta. Tako učine i Mojsije i Aron.
[19] I Korah protiv njih okupi cijelu zajednicu Izraelovih sinova ispred ulaza u Šator susreta. Tad se pojavi slava Gospodnja pred cijelom zajednicom.
[20] I Gospod reče Mojsiju i Aronu:
[21] „Odvojite se od ove zajednice da ih u trenu satrem!”
[22] Tad padoše ničice i povikaše: „O Bože, Bože, koji duh daješ svakom biću, jedan čovjek je zgriješio a ti se hoćeš svetiti cijeloj zajednici?”
[23] Tad Gospod reče Mojsiju:
[24] „Poruči zajednici: Bježite iz okoline doma Korahova, Datanova i Abiramova!”
[25] Tad Mojsije ustane i pođe Datanu i Abiramu sa izraelskim starješinama.
[26] I on reče zajednici: „Odstupite od šatora ovih bezbožnika, i ničega se njihovog ne dotičite, da ne budete uništeni zbog svih njihovih grijeha!”
[27] Tad odstupe od šatora Korahova, Datanova i Abiramova. Ali Datan i Abiram izađoše i stadoše pred ulaze svojih šatora sa ženama i djecom.
[28] I Mojsije reče: „Po ovome ćete poznati da je Gospod poslao mene da učinim sva ova djela, i da ništa nisam učinio svojevoljno.
[29] Ako ovi ljudi umru kao svi ljudi što umiru, ako ih snađe sudbina svih ljudi, onda me Gospod nije poslao.
[30] A ako Gospod učini nešto neviđeno, tako da zemlja otvori svoja usta i proguta ove sa svime što imaju tako da živi siđu u carstvo mrtvih, onda znajte da su ovi ljudi hulili na Gospoda!”
[31] I desi se, čim je sve ove riječi izgovorio, da se zemlja raspukne ispod njih,
[32] otvori svoja usta te proguta porodice i sve ljude koji bijahu uz Koraha, i njihovo cijelo imanje.
[33] I živi siđoše u carstvo mrtvih sa svime što su imali, i zemlja ih prekri. Tako nestadoše usred zajednice.
[34] A svi se Izraelci zbog njihove vriske razbježaše, i rekoše: „Da i nas zemlja ne proguta!”
[35] I vatra planu od Gospoda te sažeže onih dvjesta pedeset ljudi što tamjan prinesoše.
[36] I Gospod reče Mojsiju:
[37] „Poruči Eleazaru, sinu svećenika Arona, da ukloni kadionice sa vatre i neka vatru raspe: jer su posvećene.
[38] A neka se kadionice onih što su griješili i prijestup životom platili, prekuju u ploče, i neka se njima žrtvenik obloži. Donesene su pred Gospoda i tako posvećene. Neka su opomena za Izraelovim sinovima!”
[39] Tako Eleazar uze tučane kadionice, što ih prinesoše oni izgorjeli, te ih prekovaše u ploče za oblaganje žrtvenika,
[40] kao spomen Izraelovim sinovima, da se nijedan stranac, niko ko nije Aronova roda, ne približava da tamjan Gospod prinosi, te da ga ne snađe isto što i Koraha i njegovu družinu – onako kako je Gospod po Mojsiju kazao.
[41] A sutradan je cijela zajednica Izraelovih sinova gunđala na Mojsija i Arona govoreći: „Ubili ste narod Gospodnji!”
[42] I desi se, kada se zajednica okupila protiv Mojsija i Arona da se okrenu k Šatoru susreta, i gle, tad ga prekri oblak i pojavi se Gospodnja slava.
[43] I Mojsije i Aron dođu pred Šator susreta.
[44] I Gospod reče Mojsiju:
[45] „Odstupite od te zajednice da ih u trenu satrem!” Ali oni padoše ničice.
[46] I Mojsije reče Aronu: „Uzmi kadionicu i stavi žara sa žrtvenika u nju, i preko stavi tamjana, i brzo pođi zajednici i izvrši okajanje za njih! Jer Gospodnja se srdžba rasplamsala: pomor je počeo!”
[47] Aron uzme kadionicu onako kako je Mojsije kazao i otrči u zajednicu. I gle, pomor je bio počeo među njima; stavi tamjana te izvrši okajanje za narod;
[48] i stajao je među mrtvima i živima i pomor prestade.
[49] A broj onih koji su stradali bijaše četrnaest hiljada i sedamsto ljudi, bez onih što zbog Koraha izginuše.
[50] I Aron dođe ponovo Mojsiju pred ulaz u Šator susreta nakon što je pomor prestao.