[1] I Gospod reče Mojsiju:
[2] „Izradi dvije srebrene trube, neka budu kovane, i njima sazivaj zajednicu i zapovijedaj četama pokret.
[3] Neka se sva zajednica sakupi ispred ulaza u Šator susreta kada obje zatrube.
[4] A kada samo jedna zatrubi, neka se kraj tebe sakupe poglavari, vođe nad hiljadama Izraela.
[5] A kada zatrube uzbunu, neka se tabori na istoku pokrenu
[6] A kada dva puta zatrubite uzbunu, neka se pokrenu tabori na jugu; neka se zatrubi uzbuna kada moraju poći.
[7] No, kada se zajednica treba skupiti, zatrubite jednom, i nemojte uzbunu trubiti.
[8] I neka svećenici, Aronovi sinovi, zatrube, i neka je to za vas i potomke vaše vječna obaveza.
[9] I kada u zemlji svojoj u boj pođete protiv neprijatelja koji udari na vas glasno zatrubite, da se spomente pred Gospodom, vašim Bogom, i da spašeni budete od neprijatelja vaših.
[10] Ali u danima radosti vaše, bilo da se radi blagdanu ili početku mjeseca, zatrubite pri prinosu paljenica i pomirnica vaših, kako bi vam to bio spomen pred Bogom; Ja, Gospod, Bog sam vaš.”
[11] I desi se dvadesetog dana, u drugom mjesecu, godine druge, da se oblak podiže nad Svetištem.
[12] I Izraelovi sinovi pođoše iz pustinje Sinaj, a oblak stade u pustinji Paran.
[13] Prvi put pođoše po naredbi Gospodnjoj datoj Mojsiju.
[14] I prva pođe zastava sinova Judinih, po četama svojim; i vođa vojske njihove bijaše Nahšon, sin Aminadabov.
[15] A vođa vojske plemena sinova Jisakarovih bijaše Netanel, sin Suarov.
[16] Vođa vojske plemena sinova Zebulona bijaše Eliab, sin Helonov.
[17] Potom rastaviše Svetište i Geršonovi i Merarijevi sinovi pođoše, kao nosioci Svetišta.
[18] Zatim pođe zastava sinova Rubenovih, po četama svojim; i vođa vojske njihove bijaše Elisur, sin Šedeurov.
[19] A vođa vojske plemena sinova Simeona bijaše Šelumiel, sin Surišadajev.
[20] I Elijasaf, sin Deuelov, bijaše vođa plemena sinova Gadovih.
[21] Zatim pođoše i Kohatovci, nosioci Svetišta; podigoše Svetište dok ovi stigoše.
[22] Potom pođe zastava sinova Efrajimovih, po četama svojim; i vođa vojske njihove bijaše Elišama, sin Amihudov;
[23] te Gamaliel, sin Pedahsurov, bijaše vođa vojske plemena sinova Manašea.
[24] I Abidan, sin Gidonijev, bijaše vođa plemena sinova Benjaminovih.
[25] Zatim pođe zastava sinova Danovih, kao zalazna straža, po četama svojim; i Ahiezer, sin Amišadajev, bijaše vođa njihove vojske.
[26] I Pagiel, sin Okranov, bijaše vođa vojske plemena sinova Ašerovih;
[27] te Ahira, sin Enanov, bijaše vođa vojske plemena sinova Naftalijevih.
[28] Tim redom pođoše sinovi Izraelovi, po vojskama svojim; tačno tako krenuše na put.
[29] I Mojsije reče Hobabu, sinu Reuela, Madijaninu, tastu: „Polazimo na ono mjesto za koje Gospod reče: ‘Vama ću ga darovati!’ Pođi s nama, želimo ti dobro činiti; jer Gospod je Izraelu dobro dodijelio!”
[30] Ali on odgovori: „Ne želim poći s vama, već se želim vratiti porodici i zemlji svojoj!”
[31] A Mojsije odvrati: „Ne napuštaj nas još! Jer ti znaš gdje se možemo taboriti u pustinji, ti ćeš biti naše oko!
[32] A ako pođeš s nama, želimo i tebi dati ono dobro koje Gospod nama dodijeli.”
[33] Tako pođoše od brda Gospodnje tri dana putujući, a Kovčeg saveza je putovao ispred njih na tri dana udaljenosti kako bi im izvidili odmorište.
[34] I oblak Gospodnji je preko dana bio iznad njih kako bi pošli iz tabora.
[35] I desi se, kada Kovčeg pođe, da Mojsije rekne: „Ustani Gospode, da se raspu neprijatelji Tvoji i da pred Tobom bježe oni što Te preziru!”
[36] A kada je mirovao, on bi govorio: „Vrati se, o Gospode, k mnoštvu hiljada Izraela!”